U četvrtak 11. lipnja 2015. Zmajski stol Dubrovnik organizirao je javnu tribinu u povodu 20-obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja. Tribina je održana u samostanu sv. Klare u dvorani sv. Ivana Pavla II., a predavač je bio dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.
Pročelnik Zmajskoga stola Dubrovnik Nikola Obuljen, Zmaj Lapadski II. u kraćem uvodnom izlaganju osvrnuo se na svoj doživljaj Oluje, istaknuvši da je, kao tadašnji gradonačelnik Grada Dubrovnika, Oluju doživio s podijeljenim emocijama. Radostan zbog blistavih pobjeda Hrvatske vojske, a istodobno tužan jer je 3. kolovoza od posljedica granatiranja šireg dubrovačkog područja poginulo troje mladih dubrovčana na plaži i on je morao posjetiti ožalošćene obitelji. Naglasio je također da je baš na dubrovačkom ratištu neprijatelj, u znak odmazde, osim granatiranja pokušao i pješačkim napadima na pravcu Glavska-Plat presjeći naše crte obrane i odjeći područje Konavala, no na sreću ti napadi su odbijeni. Pročelnik je predstavio dr. Antu Nazora, a evo i osnovnih naglasaka iz njegova izlaganja.
Može se reći da je Domovinski rat najsjajnije razdoblje hrvatske povijesti, pogotovo kad se uzmu u obzir okolnosti u kojima se Hrvatska uspjela obraniti od nadmoćnijeg velikosrpskog agresora, a potom i osloboditi okupirana područja. Oluja je kruna Domovinskog rata, kraljica svih hrvatskih pobjeda i ponos koji ostaje za vječnost. Naša je obveza činjenice i taj ponos prenijeti našoj djeci i budućim generacijama, naglasio je dr. Nazor.
Povijesna je činjenica da je uzrok rata u Hrvatskoj i BiH kontinuitet velikosrpske politike, a ne konglomerat loših politika, kako to neki intrpretiraju, pokušavajući izjednačiti odgovornost vodstva Srbije i Hrvatske za rat na prostoru bivše Jugoslavije. Brojni povijesni izvori pokazuju da je u velikosrpskim projektima od prve polovice 19. stoljeća do 1990-tih, zapadna granica “velike Srbije” planirana duboko na teritoriju Republike Hrvatske otprilike na crti Virovitica-Pakrac-Karlovac-Karlobag, naglasio je dr. Nazor. Okupljenim u dvorani predočio je brojne dokaze o spomenutim velikosrpskim projektima ističući kako u temeljima tih planova stoji agresivni osvajački rat spram hrvatskih teritorija kao i “stvaranje etnički homogene srpske države”. Govoreći o razdoblju od dolaska UNPROFOR-a/UNCRO-a, proglašenjima UNPA zona, naporima prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i međunarodne zajednice da se višegodišnji problem privremeno okupiranih hrvatskih područja riješi mirnim putem, podsjetio je kako su vodstva tzv. Republike Srpske Krajina i Srbije u Beogradu odbili brojne diplomatske inicijative, pa čak i “Plan Z-4”, koji im je praktički nudio “državu u državi” i tako hrvatsko vodstvu nije preostalo drugo nego vojnim putem osloboditi okupirana područja.
Provodeći akcije Zima 94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto 95 Hrvatska je stvara preduvjete za završne operacije u kolovozu 1995. Nakon što su pobunjeni Srbi u Ženevi 3. kolovoza odbili posljednji pokušaj mirnog rješenja Oluja je provedena od 4.-7. odnosno 10. kolovoza 1995. Najveći i odlučujući uspjeh postignut je 5. kolovoza kada su pripadnici 4. i 7. gardijske brigade oslobodili Knin, napomenuo je dr. Nazor dodajući kako su naredbe o “evakuaciji srpskog stanovništva” potpisali predsjednik “RSK” Milan Martić i zapovjednik krajiških snaga Mile Mrkšić. Istodobno s operacijom Oluja hrvatske snage omogućile su armiji BiH da razbije srpsku opsadu Bihaća, čime je spriječena nova humanitarna katastrofa poput one u Srebrenici u srpnju 1995. kada su pripadnici postrojba pobunjenih bosanskih Srba ubili više od 8000 Bošnjaka-muslimana. Procjene su da bi, s obzirom na brojnost stanovništva i izbjeglica broj ubijenih u “bihačkoj enklavi” bio nekoliko puta veći ustvrdio je dr. Nazor.
Pobjeda hrvatskih snaga u Oluji jedan je od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti, jer je njome osigurana sloboda njenih građana, teritorijalna cjelovitost i opstanak RH u međunarodno priznatim granicama. Nakon Oluje vodstvu pobunjenih Srba u Hrvatskoj, ali i srbijanskom vodstvu u Beogradu postalo je jasno da bi Hrvatska novom vojnom operacijom oslobodila i tada preostalo okupirano područje hrvatskog Podunavlja, pa su pristali na proces mirne reintegracije dovršen 1998., završio je dr. Nazor.
U glazbenom dijelu nastupio je tenor Mirjan Bukmir uz klavirsku pratnju Nene Čorak.
Pročelnik Zmajskoga stola Dubrovnik
Nikola Obuljen, Zmaj Lapadski II.