Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ (skraćeno: DBHZ, latinski: Societas fratres draconis croatici) kulturna je udruga, osnovana u Zagrebu prije gotovo 120 godina (1905. godine), sa svrhom čuvanja i obnavljanja hrvatske kulturne i povijesne baštine, oživljavanja uspomene na događaje iz hrvatske prošlosti i na zaslužne Hrvate. Družba je bila prva kulturna udruga koju su vlasti jugoslavenskoga komunističkog režima zabranile i raspustile 1946. godine te konfiscirale njezinu pokretnu i nepokretnu imovinu. Družba je obnovljena u Zagrebu 1990. godine. Sjedište Družbe je u Kuli nad Kamenitim vratima u Zagrebu, a u vlasništvu Družbe je srednjovjekovni dvorac Stari grad Ozalj.

Trg Braće Hrvatskoga Zmaja i Kamenita vrata – sjedište Družbe – izgled u veljači 2024. godine. Kamenita vrata izvorno su podignuta oko 1266. godine, a prvi se put spominju u pisanim izvorima 1429. godine.

Članovi Družbe istaknute su osobe iz javnog i društvenog života Hrvatske, a među gotovo dvije tisuće članova od osnutka do danas ističu se mnoge povijesne važne osobe, među kojima možemo istaknuti: blaženi Alojzije kardinal Stepinac, Zmaj od Bakačeve kule; dr. Franjo Tuđman, Zmaj od Hrvatske; Franjo kardinal Kuharić, Zmaj Kaptolski III., fra Bernardin Sokol, Zmaj Putaljski – prvi mučenik Družbe, ubijen od partizana 1944. godine; Emilije pl. Laszowski, dr. Velimir Deželić, st., prof. Antun Bauer, Robert Frangeš Mihanović, Vjekoslav Heinzel, dr. Franjo Bučar, Oton Iveković, Ivo Kerdić, Vjekoslav Klaić, Oton Kučera, Vladimir Mažuranić, Ivo Pilar, markiza Marija Ružička Strozzi, Mirko Seljan, Ante Trumbić, barun Ljudevit Vranyczany-Dobrinović, Ivan pl. Zajc, Otto von Habsburg-Lothringen, … Popis osoba koje su bile ili jesu članovi Družbe čini zasigurno svojevrsni leksikon zaslužnih imena naše Domovine, a velika većina ih se zaista može naći navedena u općim i specijaliziranima enciklopedijama i leksikonima, a mnoga od tih imena čine skup općeg znanja koje hrvatski građani prepoznaju i cijene. Danas Družba ima oko 360 članova koji djeluju u Zmajskoj matici (Zagreb i Zagrebačka županija) kroz sedam zmajskih sekcija (povijesna, prosvjetna, umjetnička, prirodoslovna, pravna, kulturne baštine i gospodarstva) te u 19 zmajskih stolova diljem Domovine.

Družbu su osnovali 16. studenoga 1905. godine u Zagrebu Emilij pl. Laszowski Szeliga i dr. Velimir Deželić, stariji. Neobično ime izabrano je prema Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) kralja Žigmunda Luksemburškog, osnovanog 1408. godine, u kojem je djelovao veliki broj Hrvata. Oznaka Družbe je zlatni zmaj zelenih krila koji je obavijen i čuva štit s hrvatskim grbom. Zaštitnik Družbe je sv. Juraj Mučenik. Geslo Družbe je Pro aris et focis, Deo propitio! (Za žrtvenike i ognjišta – Božjom milošću), a zmajski pozdrav glasi Bog nam sreću daj! – Hrvatski nek živi Zmaj!

Družbom upravlja Meštarski zbor, koji se sastoji od Velikoga meštra i osam meštara, koji se biraju na mandat od pet godina.

Dvorac Stari grad Ozalj spominje se u dokumentima 1278. godine, kad je bio u vlasništvu kralja, a potom plemićke obitelji Babonić te od 1398. godine Frankopana i 1577. godine Zrinskih. Nakon zrinsko-frankopanske žrtve, više puta je mijenjao vlasnike, na koncu u vlasništvu obitelji Thurn i Taxis, koja ga je darovala Družbi 1928. godine.

Zmajska dvorana u Kuli nad Kamenitim vratima, rekonstruirana 1938. godine prema nacrtima arhitekta Jurja Denzlera, Zmaja od Harmice. Na gredama galerije ispisano je zmajsko geslo iznad meštarskih stolova, a oko dvorane pružaju se stihovi i gesla iz nacionalne povijesti. Galerija je ukrašena grbovima aktualnih članova Meštarskoga zbora iznad njihovih sjedišta, a uzduž ostalih ograda istaknuti su grbovi trenutačnih članova Družbe.

Među značajnijim postignućima vrijedi istaknuti neke od projekata koji su osigurali ugled Družbe: pronalazak i očuvanje zemnih ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, koji su ubijeni u Bečkom Novigradu 1671. godine te njihov prijenos u kriptu zagrebačke prvostolnice (1919.), kao i prijenos zemnih ostataka vođa Rakovičke bune 1872. Eugena Kvaternika i sudrugova (1921.). Podignuli smo spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (1935.), osnivali gradsku knjižnicu, gradski arhiv i gradski muzej u Zagrebu (1907.), spasili of rušenja Kamenita vrata, osnovali Društvo za spasavanje – današnji Hitnu pomoć (1909.), uredili grob Oca Domovine dr. Ante Starčevića u Šestinama, pokrenuli i vodili veliku nacionalnu proslavu tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva (1925.), postavili najveći glagoljski natpis u Zagrebačkoj katedrali u povodu 13. stoljeća pokrštavanja Hrvata.

Družba je nastavila s provođenjem značajnih postignuća, kao i manjih ali važnih projekata i nakon svoje obnove 1990. godine. Među njima su podizanje spomenika kralju Zvonimiru u Kninu, spomenika Hrvatskoj majci u Velikoj Erpenji, spomenika hrvatskom jeziku u Varaždinskim Toplicama, Sokol na tzv. Sokolskoj mogli u zagrebačkom parku Maksimir (1996.), poprsja kardinala Stepinca u Gospiću (2001.) i u Odri (2005.), sv. Juraj na Trgu Braće Hrvatskoga Zmaja (1994.), dr. Anti Starčeviću (1999.) na Starčevićevom domu i Zagrebu (danas sjedištu Knjižnice grada Zagreba), kao i niz drugih javnih spomenika i spomen-ploča širom zemlje, uključujući i Perivoj znamenitih Hrvata u Osijeku, danas četiri biste nekadašnjih učenika osječke gimnazije, među kojima su i dvojica Nobelovaca, vjerojatno jedine gimnazije u svijetu koja se može pohvaliti s više od jednog laureata./p>

Među značajnijim planovima Družbe u narednom razdoblju na prvome mjestu jest iniciranje i vođenje projekta obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 2025. godine, što predstavlja nastavak projekta od prije 100 godina. Pripremamo se 2027. godine i za obilježavanje petstote obljetnice Cetingradskog sabora 1527. godine, ključne točke hrvatske povijesti kada je izabran Habsburg za hrvatskoga kralja. U nastanku očuvanja zrinsko-frankopanskog kulta, ulažemo napore da prenesemo i kosti Ane Katarine Zrinski u katedralnu kriptu. Održavamo, naravno, naslijeđene aktivnosti obilježavanje datuma i osoba iz hrvatske povijesti, prisjećajući se domoljubnih djela i doprinosa hrvatskoj kulturnoj i društvenoj baštini.

Ipak, osim ovakvih projekata trajne vrijednosti, Družba je oduvijek smatrala značajnim dijelom svojeg poslanja promidžbu vrijednosti hrvatske baštine i stoga redovito organizira javna predavanja – bilo naših članova koji su stručnjaci u pojedinim područjima ili pozivanjem drugih relevantnih stručnjaka. Teško bi bilo pronaći područje ljudske djelatnosti u kojem naši članovi ne ostavljaju trajni spomen svakodnevno, radu boljitka i napretka naše drage Domovine. Potičemo članove Družbe da nađu vrijedne dijelove naše povijesne baštine i ne nedostaje nam planova da predstavimo njezine važne dijelove koji su vrijedni obilježavanja i očuvanja.

Družbu „Braća Hrvatskoga Zmaja“ su u Zagrebu utemeljili 16. studenoga 1905. godine Emilij pl. Laszowski i dr. Velimir Deželić st. sa željom da ova izrazito hrvatska i domoljubna kulturna udruga bude potpuno slobodna od svake političke stranke. Osebujno ime odabrano je po uzoru na Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, utemeljen 1408. u kojem su prvotno pretežno bili Hrvati. Znakom Družbe postao je zlatni zmaj zelenih krila koji čuva štit s povijesnim hrvatskim grbom, a zaštitnik je sv. Juraj Mučenik, dok je Družbino geslo Pro aris et focis Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom pomoći). Pravila Družbe potvrđena su 1906., ali su se tijekom njene povijesti više puta mijenjala i nadopunjavala. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji je mijenjao tijekom povijesti svoj sastav i broj (danas se sastoji od Velikog meštra i 9 meštara) i bira se na mandat od 5 godina. Čast Velikog meštra u tom su razdoblju obnašali Emilij pl. Laszowski, Prazmaj Brloški i Ozaljski I. (1906.-1935.), Milutin Mayer, Zmaj Svetohelenski (1936.-1941.) i dr. Mladen Deželić, Zmaj Klokočki IV. (1943.-1945.). U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske Družba je bez znanja članstva 19. studenoga 1941. zakonskom odredbom pretvorena u državnu ustanovu pod nazivom ”Vitežki Red Hrvatskoga Zmaja”, ali je ponovno uspostavljena u starom svojstvu i s izvornim nazivom 7. svibnja 1945., u časovima raspada NDH, dan prije ulaska partizanskih jedinica u Zagreb.

Izrazito hrvatski i domoljubni rad Zmajevaca od 1905. do 1946., koji se odvijao i preko tzv. radnih ogranaka poput onoga u Dubrovniku (danas zmajskih stolova), stekao je mnogo zasluga u njegovanju hrvatske povijesne i kulturne baštine. Da bi za buduće naraštaje očuvali uspomenu na znamenite Hrvate, Zmajevci su do nepravednog raspuštanja i zabrane odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova NR Hrvatske 4. ožujka 1946. postavili brojne spomen-ploče i podigli mnoge spomenike. Također su u tom razdoblju razvili značajnu izdavačku djelatnost. Spasili su od rušenja Kamenita vrata u Zagrebu i u njima 1907. osnovali Gradsku knjižnicu, Gradski arhiv i Gradski muzej, te je od tada u Kuli nad Kamenitim vratima Družbino sjedište. U razdoblju od prvih četrdeset godina Zmajevci su očuvali posmrtne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novigradu i prenijeli ih u Zagrebačku prvostolnicu (1919.) kao i posmrtne ostatke Eugena Kvaternika i njegovih sudrugova (1921.), podigli spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (1935.), osnovali Društvo za spasavanje (Hitnu pomoć) u Zagrebu (1909.), uredili grob Anti Starčeviću u Šestinama, inicirali veliku nacionalnu proslavu 1000 obljetnice Hrvatskog kraljevstva (1925.) i podigli veliki glagoljski natpis u zagrebačkoj katedrali (1944.). Družba je stekla stari grad Babonića, Frankopana i Zrinskih Ozalj (1928.) u kojem je uredila muzej i knjižnicu, te frankopanski kaštel Bakar (1935.).

Od početka djelovanja Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ imala je u svojim redovima velik broj istaknutih imena hrvatske kulture i javnog života. Među redovitim i počasnim članstvom toga doba su mnoga poznata imena, te neka budu neka od njih spomenuta: Josip Andrić, Gjuro Arnold, Ljubo Babić (Šandor Gjalski), Antun Bauer (muzealac), Albert Bazala, Franjo Bučar, Frane Bulić, Joso Bužan, Juraj Denzler, Gjuro Stjepan Deželić, Velimir Deželić st., Nikola Faller, Andrija Fijan, Oto Frangeš, Robert Frangeš-Mihanović, Aleksandar Freudenreich, Dragutin Freudenreich, Dane Gruber, August Harambašić, Vjekoslav Heinzel, Rudolf Horvat, Oton Iveković, Ljubo Karaman, Ivo Kerdić, Vjekoslav Klaić, Oton Kučera, Božidar Kukuljević Sakcinski, Emilije Laszowski, Rudolf Matz, Milutin Mayer, Vladimir Mažuranić, Milan Ogrizović, Ivo Pilar, Gjuro Prejac, Ivan Rendić, Marija Ružička Strozzi, Mirko Seljan, blaženi Alojzije Stepinac, Ivan Trnski, Ante Trumbić, Ivan Zajc.

Zabrana djelovanja i dugogodišnji prekid rada nisu mogli iskorijeniti Družbu. Kada je uspostavljena Republika Hrvatska, Družba je obnovljena u Zagrebu 23. lipnja 1990. a svečano ponovo uspostavljena 16. studenog 1990. Sjedište Družbe ponovno se nalazi u Kuli nad Kamenitim vratima, koju je Družba obnovila (1993. – 1999.). Nakon obnove djelovanja dužnost Velikog meštra obnašali su dr. Antun Bauer, Prazmaj-obnovitelj Vučedolski III. (1990. – 1992.), dr. Đuro Deželić, Zmaj-obnovitelj Klokočki V. (1992. – 1993.), dr. Juraj Kolarić, Zmaj Hrašćanski od Sv. Jurja u Trnju (1993. – 2001.), Matija Salaj d.i.a., Zmaj-obnovitelj Starovukovarski, (2001. – 2006.), dr. Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki (2006. – 2011.), dr. Nevio Šetić, Zmaj od Istre (2011. – 2021.) i prof. dr. sc. Mislav Grgić, Zmaj Strossmayerski (2021. – ).

Djelovanje obnovljene Družbe počelo je jačati istodobno kad su iz Beograda počele prijetnje mladoj hrvatskoj demokraciji. Družba je već u prosincu 1990. u medijima objavila brzojav potpore upućen predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu i Vladi RH u obrani Domovine. Kad je u srpnju 1991. započela agresija Srbije i Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj, Družba je objavila poziv da se Caritasu Biskupske konferencije uplaćuje pomoć za prognanike. Družba upućuje „Apel kulturnoj javnosti Europe“ u povodu napada na Hrvatsku, njezino pučanstvo i razaranja hrvatske kulturne baštine.

Kad je 18. studenog 1991. godine slomljen otpor i okupiran Vukovar, 1. prosinca 1991. u zagrebačkom „Večernjem listu“ objavljeno je Družbino otvoreno pismo srbijanskoj, europskoj i svjetskoj javnosti naslovljeno „Opomena srbijanskim bezumnicima“. Prije toga, 4. rujna 1991., pokrenut je projekt dokumentarne monografije „Vukovar – biser-suza na hrvatskom oku“, odajući slavu preminulima, a poštovanje živima. Ta je monografija objavljena 1994. kao monumentalno trojezično izdanje s naslovom „Vukovar: vjekovni hrvatski grad na Dunavu – Ewige kroatische Stadt an der Donau – Eternal Croatian Town on the Danube“. U tim strašnim vremenima 1991. godine Družba je potaknula niz akcija koje su naišle na snažan odjek javnosti. U suorganizaciji sa Sveučilištem u Zagrebu u veljači 1991. održana je akademija u povodu 60. obljetnice mučeničke smrti dr. Milana Šufflaya, u svibnju 1991. u Zmajskoj Kuli nad Kamenitim vratima obilježena je kulturna uloga franjevačkog samostana Rama u povodu 700. obljetnice franjevaca u Bosni, a iste godine Družba je inicirala izvedbu prvog hrvatskog oratorija Julija Bajamontija “Prijenos kostiju Sv. Dujma” u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu.

Nakon obnove Družbe odmah se prišlo osnivanju zmajskih stolova. Još u vrijeme žestokih borbi u Domovinskom ratu osnovan je Zmajski stol u Zadru. Slijedilo je osnivanje stolova u svim županijskim središtima. U našoj Domovini danas postoje uz Zmajsku maticu u Zagrebu i 19 Zmajskih stolova. Zmajski stolovi u zajednici s Maticom u Zagrebu predstavljaju neizmjernu i neiscrpnu snagu Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u svom radu.

Družba je obnovila svoju izdavačku djelatnost, surađujući i s drugim izdavačima. Nakon nekoliko brojeva „Hrvatskog Zmaja“ od 1993., to je glasilo Družbe 1995. preimenovano u „Zmajske vijesti“. Družba je pokrenula dva značajna niza književnih izdanja: od 1996. „Biblioteku Acta et Studia Draconica“ (izdano 8 djela), a od 2000. „Biblioteku Posebna izdanja – Monumenta Draconica“ (izdano 4 djela). To su dijelom monografije, a dijelom zbornici radova sa znanstvenih skupova, djela koja obrađuju teme značajne za hrvatsku kulturu i povijest. I zmajski stolovi su razvijali svoje izdavaštvo, osobito stolovi u Zadru, Križevcima, Čakovcu, Rijeci, Varaždinu i Osijeku. U povodu stote obljetnice Družbe tiskana je 2005. godine Prigodnica Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“. Godine 2012. Družba je objavila knjižicu, naslovljenu jednostavno Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, s podnaslovom „U drugom stoljeću djelovanja Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” na čuvanju, obnavljanju i promicanju kulture hrvatskoga naroda 1905. – 1990. – 2012.“, u kojoj se napominje da Družba „ovom prigodnom publikacijom želi upoznati javnost o svom radu i djelovanju od osnutka do danas. Detaljniji pregled izdavačke djelatnosti od obnove do danas prikazuje se posebno.

Diljem Hrvatske podignuto je stotinjak spomen-ploča i značajan broj spomenika i spomen-obilježja osobitim doprinosom zmajskih stolova u Dubrovniku, Čakovcu, Karlovcu, Koprivnici, Krapini, Križevcima, Osijeku, Pazinu, Rijeci, Varaždinu, Virovitici i Zadru. Važnija ostvarenja od obnove do danas također se prikazuju posebno.