Zmajski stol Dubrovnik u suradnji s Vijećem za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije obilježio je 200. obljetnicu rođenja Mata Vodopića (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. – 13. ožujka 1893.), dubrovačkog biskupa, teologa, književnika, rodoljuba i prirodoslovca.
Program je započeo koncelebriranom misom zadušnicom u katedrali Gospe Velike za biskupa Vodopića, rođenog na blagdan sv. Lucije, koju je predvodio dubrovački biskup msgr. Mato Uzinić. U propovijedi je msgr. Uzinić, uz poziv na molitvu za sve kršćane koji pate zbog svoje vjere, istaknuo kako biskupa Vodopića služba i visoko dostojanstvo nisu promijenili, te da u svojim pastirskim pismima dum Mato piše kako ne pristupa kao tuđin i nepoznat, nego kao domaći sugrađanin među sugrađane, kao brat među braću svoju. Poručio je kako trebamo probati iz života biskupa Vodopića izvući pouku za učiniti sebe onakvima kakvima trebamo biti, i da svi zajedno svoj život pretvorimo u autentični život kršćanina. Mato Vodopić ostao je Dubrovčanima u lijepom sjećanju, kako po svojoj službi tako i po svojim književnim djelima.
Nakon mise, slijedilo je polaganje lovorovog vijenca ispred Vodopićeve spomen ploče u crkvi sv. Ignacija, u kojoj se nalaze i posmrtni ostaci biskupa Vodopića, a biskup Uzinić predvodio je molitvu. U dvorani sv. Ivana Pavla II. uslijedilo je nadahnuto predavanje dr. sc. Slavice Stojan, pod nazivom “Vodopić pripovijeda”. Pročelnica Zmajskog stola Dubrovnik, Varina Jurica Turk, Zmajica od Zagrude, istaknula je kako je jedna od glavnih zadaća Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” očuvanje sjećanja na važne događaje i osobe iz hrvatske povijesti, te kako Zmajski stol Dubrovnik baštini tu dugu tradiciju i ovim obilježavanjem 200. godišnjice rođenja omiljenog dubrovačkog biskupa.
Biskup i pjesnik Mato Vodopić rođen je u Dubrovniku 13. prosinca 1816. godine, točnije na Pilama u ulici Izvijačici. U Zadru je pohađao studij bogoslovije. Za đakona Dubrovačke biskupije zaređen je 15. studenog 1840., a svećenikom 22. studenog iste godine. Kao župnik djelovao je u Ošljem, Smokovljanima, Gružu i na Grudi. Za biskupa je izabran 19. ožujka 1882. godine, potvrđen 3. srpnja, a imenovan 3. rujna. Biskupom je bio sve do smrti 13. ožujka 1893. godine. Njegova tri djela su “Marija Konavoka”, “Tužna Jele” i “Na doborskijem razvalinam”.
Dr. sc. Stojan u svom predavanju istaknula je kako je Vodopić bio dubrovački pjesnik, pripovjedač, preporoditelj, župnik, kanonik i biskup. Kazala je kako je inspiraciju za svoja djela nalazio u svakodnevnici dubrovačkog života, što je bilo temeljem za njegovu realističku kršćansku pripovjednu prozu. Dodala je kako bi se njegove pripovijetke mogle smatrati romanima te da se ujedno i zbog toga smatra utemeljiteljem hrvatskog narodnog romana. Predavačica je objasnila kako je biskupa Vodopića krasila silna empatija koju je osjećao prema ljudima a pratila ga je kroz cijelo njegovo kako svećeničko tako i književno djelovanje. Kazala je kako su ga dok je bio župnik u Konavlima pogodila strašna događanja u kojima bi loši mladići oteli mlade Konavoke bez očeva ili mlade udovice te ih silovali i ubili. “Borio se protiv toga, te je upravo zbog toga nastala istinita pripovijest ‘Marija Konavoka’, o protagonistici Mariji Bratoš koju je zadesila teška sudbina. On je napisao tu priču, možda je malo i pooštrio kako bi ljude potaknuo da primijete te strašne stvari.” Dodala je da je upravo u tom djelu autor posebno lijepo opisao konavoske krajobraze te advent i proslavu Božića u Konavlima.
Djelo “Tužna Jele” napisao je tijekom svoje službe u Gružu gdje je svoju empatiju pokazao suosjećajući s obiteljima mornara čije su žene i majke čekale svoje muževe i djecu da se vrate s putovanja. Predavačica je objasnila kako je “Tužna Jele” istinita priča o posljednja tri dana žene Jele koja čeka svoga muža da se vrati, za kojeg vjeruje da je živ, s broda o kojem nitko ništa ne zna, koji je potonuo kraj Malte. Posebno je istaknula ulomak koji govori o njezi umirućeg bolesnika u kojoj Vodopić čitatelja vodi do umirućeg i nudi mu njegu.
Istaknula je kako Vodopić nije nikad patetičan, već emotivan i empatičan. Upravo zato jer poznaje čovjekovu nevolju i jer joj se znao približiti.
Na kraju je naglasila kako je upravo Vodopić napisao jedne od najljepših stranica o moru i nevremenu, te da to nitko nije uspio nadmašiti u hrvatskoj književnoj povijesti. Dodala je kako smatra da je upravo ta scena nevremena iz “Tužne Jele” potakla Iva Vojnovića da napiše “Ekvinocijo”.
Predstavljanje knjige glazbom na klasičnoj gitari uveličao je g. Tomislav Žerovnik, profesor gitare u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića.