Osnutak Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ 1905. i njeno djelovanje do zabrane rada 1946.
Družbu „Braća Hrvatskoga Zmaja“ su u Zagrebu utemeljili 16. studenoga 1905. godine Emilij pl. Laszowski i dr. Velimir Deželić st. sa željom da ova izrazito hrvatska i domoljubna kulturna udruga bude potpuno slobodna od svake političke stranke. Osebujno ime odabrano je po uzoru na Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, utemeljen 1408. u kojem su prvotno pretežno bili Hrvati. Znakom Družbe postao je zlatni zmaj zelenih krila koji čuva štit s povijesnim hrvatskim grbom, a zaštitnik je sv. Juraj Mučenik, dok je Družbino geslo Pro aris et focis Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom pomoći). Pravila Družbe potvrđena su 1906., ali su se tijekom njene povijesti više puta mijenjala i nadopunjavala. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji je mijenjao tijekom povijesti svoj sastav i broj (danas se sastoji od Velikog meštra i 9 meštara) i bira se na mandat od 5 godina. Čast Velikog meštra u tom su razdoblju obnašali Emilij pl. Laszowski, Prazmaj Brloški i Ozaljski I. (1906.-1935.), Milutin Mayer, Zmaj Svetohelenski (1936.-1941.) i dr. Mladen Deželić, Zmaj Klokočki IV. (1943.-1945.). U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske Družba je bez znanja članstva 19. studenoga 1941. zakonskom odredbom pretvorena u državnu ustanovu pod nazivom ”Vitežki Red Hrvatskoga Zmaja”, ali je ponovno uspostavljena u starom svojstvu i s izvornim nazivom 7. svibnja 1945., u časovima raspada NDH, dan prije ulaska partizanskih jedinica u Zagreb.
Izrazito hrvatski i domoljubni rad Zmajevaca od 1905. do 1946., koji se odvijao i preko tzv. radnih ogranaka poput onoga u Dubrovniku (danas zmajskih stolova), stekao je mnogo zasluga u njegovanju hrvatske povijesne i kulturne baštine. Da bi za buduće naraštaje očuvali uspomenu na znamenite Hrvate, Zmajevci su do nepravednog raspuštanja i zabrane odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova NR Hrvatske 4. ožujka 1946. postavili brojne spomen-ploče i podigli mnoge spomenike. Također su u tom razdoblju razvili značajnu izdavačku djelatnost. Spasili su od rušenja Kamenita vrata u Zagrebu i u njima 1907. osnovali Gradsku knjižnicu, Gradski arhiv i Gradski muzej, te je od tada u Kuli nad Kamenitim vratima Družbino sjedište. U razdoblju od prvih četrdeset godina Zmajevci su očuvali posmrtne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novigradu i prenijeli ih u Zagrebačku prvostolnicu (1919.) kao i posmrtne ostatke Eugena Kvaternika i njegovih sudrugova (1921.), podigli spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (1935.), osnovali Društvo za spasavanje (Hitnu pomoć) u Zagrebu (1909.), uredili grob Anti Starčeviću u Šestinama, inicirali veliku nacionalnu proslavu 1000 obljetnice Hrvatskog kraljevstva (1925.) i podigli veliki glagoljski natpis u zagrebačkoj katedrali (1944.). Družba je stekla stari grad Babonića, Frankopana i Zrinskih Ozalj (1928.) u kojem je uredila muzej i knjižnicu, te frankopanski kaštel Bakar (1935.).
Od početka djelovanja Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ imala je u svojim redovima velik broj istaknutih imena hrvatske kulture i javnog života. Među redovitim i počasnim članstvom toga doba su mnoga poznata imena, te neka budu neka od njih spomenuta: Josip Andrić, Gjuro Arnold, Ljubo Babić (Šandor Gjalski), Antun Bauer (muzealac), Albert Bazala, Franjo Bučar, Frane Bulić, Joso Bužan, Juraj Denzler, Gjuro Stjepan Deželić, Velimir Deželić st., Nikola Faller, Andrija Fijan, Oto Frangeš, Robert Frangeš-Mihanović, Aleksandar Freudenreich, Dragutin Freudenreich, Dane Gruber, August Harambašić, Vjekoslav Heinzel, Rudolf Horvat, Oton Iveković, Ljubo Karaman, Ivo Kerdić, Vjekoslav Klaić, Oton Kučera, Božidar Kukuljević Sakcinski, Emilije Laszowski, Rudolf Matz, Milutin Mayer, Vladimir Mažuranić, Milan Ogrizović, Ivo Pilar, Gjuro Prejac, Ivan Rendić, Marija Ružička Strozzi, Mirko Seljan, blaženi Alojzije Stepinac, Ivan Trnski, Ante Trumbić, Ivan Zajc.