Proslavljen blagdan blaženog Karla I. Austrijskog, Karlovac, 24. listopada 2021.

U franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Karlovcu 24. listopada 2021 svečanom sv. misom, proslavljen je blagdan blaženog Karla I. Aaustrijskog. U prepunoj crkvi unatoč postavljenim skelama za zaštitu i obnovu crkve od potresa, na poziv fra Mate Bašića, sudjelovali su i članovi Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ Zmajskog stola u Karlovcu. Zaista je bilo vrijedno prisustvovati sv. misi i čuti nadahnuto podsjećanje na tog velikog čovjeka.

Blaženi Karlo I. Austrijski ili Karlo IV. Ugarski, bio je posljednji austrijski car, odnosno posljednji hrvatsko-ugarski kralj. Bio je član kuće Habsburg-Lothringen. Rođen je 17. kolovoza 1887. u dvorcu Persenbeugu u istoimenom mjestu u Austriji. 21. listopada 1911. vjenčao se s princezom Zitom. Taj je datum uzet za spomendan kršćanskih muževa, a njegov i Zitin brak bio je primjer kršćanske bračne ljubavi. Njegovo ispravno poimanje vjere i braka se može primijetiti i u činjenici da je princezi Ziti, dan prije kraljevskog vjenčanja, rekao: „Hajdemo sada pomoći jedno drugome stići u nebo.“

Njihov brak nije sklopljen radi jačanja teritorija ili učvršćivanja pozicije obitelji Habsburg, već iz ljubavi. U kratkom, ali plodnom braku, imali su osmero djece, a najmlađe, nadvojvotkinja Elisabeth, je rođena nakon Karlove smrti 1922. godine.

Karlo I. je naslijedio cara Franju Josipa I. na prijestolju (on je bio brat njegovog djeda) 1916. godine jer je tadašnji prestolonasljednik, Franjo Ferdinand, ubijen u sarajevskom atentatu 1914. godine. Car Franjo Josip I. je umro 1916. godine pa Karlo I. postaje carem 30. studenoga 1916. u najgore doba Prvog svjetskog rata. Vršenje carskog poziva je shvaćao kao misiju kojom ga je Bog obdario, zato se zalagao za mir. Jedino je on dao potporu papi Benediktu XV. u njegovim naporima za mir tijekom Prvog svjetskog rata. Htio je nakon rata stvoriti konfederaciju u kojoj bi svaki narod imao pravo na svoju samoupravu. To nije odgovaralo ni Austriji, ni silama Antante, ni narodima unutar njegova carstva.

U ožujku 1919. carska obitelj odlazi iz Austrije, a u travnju 1919. parlament izglasava „Zakon Habsburg“ kojim je caru Karlu i carici Ziti zabranjen povratak u Austriju. Ostali članovi kuće Habsburg-Lothringen su bili prognani s austrijskog teritorija. Npr. njihov najstariji sin, nadvojvoda Otto von Habsburg-Lothringen, sve do 1966. nije mogao u Austriju. Današnji članovi obitelji mogu imati austrijsko državljanstvo, ali im je zabranjen ikakav rad koji bi aludirao na njihovo aristokratsko podrijetlo i činjenicu da su izravni nasljednici krune. Morali su promijeniti i prezime pa su sada Habsburg-Lothringen, umjesto von Habsburg (zabranjena je upotreba „von“ – „od“, kao i carske titule).

Karlo I. s obitelji biva izgnan na izolirani i udaljeni portugalski otok Madeiru koju su Velika Britanija i Francuska odredile kao mjesto izgnanstva. Na Madeiri je živio u bijedi radi čega je obolio od bronhitisa (upale pluća) te, nakon dva srčana udara, preminuo 1. travnja 1922. u 34. godini života.

Smrti je svjedočio njegov sin Otto von Habsburg-Lothringen koji se sjeća da je njegov otac rekao da svoju bolest i patnje prinosi kao žrtvu za svoje narode, a svoj život i sve što se dogodilo je smatrao odrazom Božje volje te je hrabro prihvatio svoju sudbinu.

Karlo I. je pokopan u crkvi Gospe od Montea na Madeiri, a Austrija nije dozvolila povratak tijela i pokapanje u carsku grobnicu Kaisergruft u Beču, koja se nalazi ispod kapucinske crkve.

Proglašen je blaženim 3. listopada 2004. godine od strane pape Ivana Pavla II. koji je u dekretu o beatifikaciji rekao sljedeće:

„Bio je čovjek velikog moralnog integriteta i čvrste vjere koji je za svoje narode tražio uvijek ono najbolje, a sva vladarska djela vršio u skladu sa socijalnim naukom Crkve. Držao se ideala pravednosti i mira te nepokolebljivo težio svetosti. Bio je primjernim kršćaninom, suprugom, ocem i vladarom. Neka blaženi Karlo bude primjer posebno onima koji snose političku odgovornost u suvremenoj Europi“.

Karlov najstariji sin Otto von Habsburg , niz godina je bio zastupnik u Europskom parlamentu ,počasni je član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i počasni građanin grada Karlovca od 1991 g. Prijatelj je Hrvatske koji je lobirao na njenom međunarodnom priznanju.

Karl von Habsburg-Lothringen, Suveren Reda Zlatnog Runa i Veliki meštar Reda sv. Jurja, kuće Habsburg Lothringen, počasni je član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, sa zmajskim imenom Zmaj Karlštatski ( po gradu Karlovcu) On je unuk Karla I., a sin Otta von Habsburga.

Karlovačke regimente sudjelovale su na sprovodu cara Franje Josipa I. u Beču (koji je 1851. godine posjetio Karlovac i franjevački samostan) i na krunidbi posljednjeg legitimnog hrvatskog kralja blaženog Karla I. ili IV. na Budimu. Lijepo je bilo vidjeti i na ovoj molitvenoj svečanosti Karlovačku građansku gardu.

Za Zmajski stol Karlovac,
Mirica Rapić, Zmajica Mrežnička