Svojim prisustvom na Svetoj misi održanoj 6. listopada 2024. prigodom 850. obljetnice Kloštra u Kobašu iskazali su počast nebeskoj Majci i članovi Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Zmajski stol u Slavonskom Brodu
Na inicijativu predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Slavonskom Kobašu, doc. dr. sc. Josipa Jagodara za odlazak na hodočašće u Kloštar – Svetište Majke Božje kod Slavonskog Kobaša povodom 850. obljetnice prvog spomena Kloštra koja se različitim programima vjerskog i kulturnog sadržaja obilježava baš ove, 2024. godine odazvali su se članovi Ogranka Matice hrvatske u Kobašu i Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Zmajski stol u Slavonskom Brodu. Hodočašće je organizirano u nedjelju, 6. listopada 2024., a njegov središnji program bilo je slavljenje Svete mise koju je predvodio član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, monsinjor Stjepan Belobrajdić, Zmaj od Marsonije. Msgr. Belobrajdić predstavio je i njezino djelovanje usmjereno prema očuvanju i svjedočenju nacionalne svijesti našeg, hrvatskog naroda.
Na samom početku, pozdravljajući članove Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i Matice hrvatske, msgr. Belobrajdić je predstavio je i Družbino djelovanje usmjereno prema očuvanju kulture i svjedočenju nacionalne svijesti našeg, hrvatskog naroda. Svoje mišljenje o Kloštru izrazio riječima: „Strahopoštovanje i trnci, kako lijepo kaže naš narod, prolaze me u ovom trenutku pred istinom da euharistijsko slavlje započinjemo na ovom svetom mjestu. Strahopoštovanje koje u meni izaziva samo ovo mjesto koje već 850 godina okuplja narod kroz zajedništvo, molitvu, zahvalu. Mjesto koje nas potiče i danas na izgradnju vlastitog stava dok promišljamo o budućnosti.“
Za temu propovijedi motiviran ovim „čudesnim mjestom“ i čudotvornom zavjetnom slikom, pričajući o čudu kao „svakom iznenadnom pozitivnom događaju čija je vjerojatnost ostvarenja niska, a način na koji se događa nije moguće znanstveno dokazati“, msgr. Belobrajdić je naglasio kako ipak, uz sve doživljene fenomene čuda oko nas, najveće čudo je u nama. Čudo kao „sposobnost da iscjeljujete druge, da volite i nađete zajednički jezik s drugim ljudima – to je pravo čudo“ jer ono je sposobno mijenjati ljude i njihove živote i „svatko od nas može činiti čudo – ako ima volju da voli i da razumije.“
Dotaknuvši se čudotvorne slike nastale davne 1764. godine s prikazom sv. Obitelj s graničarima u uniformama koji hodočaste crkvi kod Kloštra „koji su preobraženi i lijepi jer je u njima zasjala Božja snaga“ i njezine poruke o novom, preobraženom, čudotvornom životu svake pojedine osobe dotaknuo se i samog Kloštra kao stoljetnog hodočasničkog mjesta koje trajući u sebi objedinjuje zahvalnost, ali i nadu u budućnost. Na kraju, propovijed je završio s pitanjem „Čija sam ja slika?! Jesam li u stanju, poput događaja s ovog mjesta, činiti čuda? Čuda koja će donositi dobro u moj život i život oko mene?“
Ivan Stipić