Već 17 g. za redom Družba “Braća Hrvatskoga Zmaja”, Zmajski stol u Karlovcu, organizira hodočašće u Bečki Novigrad. Posjećujemo mjesto pogubljenja naših velikana, jednih od najsvjetlijih ličnosti naše povijesti, bana Petra Zrinskog i markiza Frana Krste Frankopana, da bi im odali dostojnu počast. U početku je to bilo hodočašće nekoliko entuzijasta, nas Zmajske braće i naših prijatelja iz Karlovca. Svake godine brojčano je bivalo sve veće i organiziranije, a za mnoge i sve poželjnije, tako da je i nedostajalo mjesta za sve zainteresirane. I ovaj puta niti dva autobusa nisu nam bila dovoljna. Hodočašće je postalo kako pučko-narodno, tako jako intelektualno, povijesno i edukativano. Uvijek su uz nas, članove Družbe, na hodočašću prisutni učenici iz različitih srednjih i viših razreda osnovnih škola. Oni su tako, na stvarnom mjestu događaja, upoznati s tom hrvatskom tragedijom. Uz pomoć kulturno umjetničkih društava, pripadnika gradskih gardi i pripadnika društveno političkog i kulturnog života iz gradova karlovačke županije, to hodočašće je preraslo iz lokalnog, karlovačko-ozaljskog, na široko županijsko sudjelovanje. Godinama se u Austriji susrećemo i s predstavnicima našeg Veleposlanstva iz Beča, s Gradišćanskim Hrvatima, našim hrvatskom kulturnim zajednicama u Austriji, svećenstvom, te mnogim našim Hrvatima koji tamo rade, studiraju i žive. Svi se oni žele, zajedno s nama, dostojno podsjetiti na tužne događaje iz naše povijesti, koji su se upravo tu zbili pred više od tri stoljeća. Prije nekoliko godina pridružili su nam se i predstavnici grada Čakovca sa svojom Zrinskom gardom.
Tako je bilo i ove godine. Glavni organizator ovogodišnjeg hodočašća, imenovan od Zmajskog stola u Karlovcu, bio je g. Bruno Kendjel, Zmaj od Karlovačke Zvijezde. Uložio je puno vremena, truda i sebe, da ovogodišnje hodočašće bude što uspješnije, što se na kraju i ostvarilo. U autobusu “mladosti” su bili učenici osnovne škole Grabrik iz Karlovca, osnovnih škola iz Bosiljeva, Krnjaka, i Žakanja, te učenici Karlovačke Gimnazije, sa KUD-om Rečica iz Rečice, pripadnicima Karlovačke građanske garde, Frankopanske garde Ogulin, pripadnicima specijalne policije iz Domovinskog rata, g. Sopčićem načelnikom općine Žakanje, predstavnicima općine Ribnik i grada Karlovca, prosvjetnim djelatnicima, predstavnicima javnih glasila i karlovačke televizije 4Ri, Zmajom od Karlovačke Zvijezde, Zmajicom Mrežničkom te našim stjegonošom Zmajom Brezenskim od Hrvata. Polazak je bio rano ujutro u 4 sata, popraćen kišom i hladnoćom iz Karlovca. Najava zahlađenja nije smanjila interes za hodočašće. Desetak zainteresiranih čekalo je na rezervnoj listi ali nitko nije odustao. Bili smo puni. Zahvaljujemo našem zmajskom bratu, ing. Ivanu Puharu, Zmaju od Učke, koji nam je svojom donacijom pokrio troškove autobusa i tako omogućio lakšu realizaciju ovog hodočašća. Nakon prelaska austrijske granice kiša je prestala. Po već ustaljenom običaju odmorili smo se uz jutarnju kavu u prvom austrijskom svratištu. U nastavku putovanja u autobusu reproducirana je, ranije snimljena, prigodna TV emisija autora mr. sc. Zvonimira Gerbera, Zmaja Karlovačkog od Šanca. Riječju i slikom su prikazana povijesna zbivanja koja su se dogodila prije 345 g. Dolaskom u Bečki Novigrad dočekalo nas je suho prohladno jutro s probijajućem suncem. Prošli smo uz dvorac Babenbergovaca, pretvorenog u Vojnu akademiju, koji u gotovo nepromijenjenom izgledu stoji tu stoljećima. Podsjećam, da su prije smaknuća, u toj su akademiji bili godinu dana utamničeni naši velikani, tu su bili suđeni i sa tog mjesta odvedeni na obližnje stratište.
Prvo odredište našeg hodočašća bilo je gradsko groblje. Tu, u polju 49 pod brojem 53, nalazi se lijepo uređeno grobno mjesto gdje su do 1919 g. počivali zemni ostaci naših velikana, bana Petra Zrinskog i markiza Frana Krste Frankopana, dok nisu zaslugom naše Družbe, prenešeni u zagrebačku katedralu. Nažalost prazno grobno mjesto je zaboravljeno i zapušteno. Zaslugom braće Zmajskog stola u Karlovcu, mr. sc. Zvonimira Gerberra, Zmaja Karlovačkog od Šanca i dr. sc. Milana Kruheka, Zmaja Dubovačkog II., obnovljeno je grobno mjesto i metalna nadgrobna ploča izjedena vremenom. Nakon 16 g. ploča je ponovno osvježena zaslugom g. Marijana Kalapurića i njegovih suradnika iz Austrije. Tu smo se susreli sa drugim našim autobusom koji je doveo djecu iz osnovne škole Slava Raškaj Ozalj, KUD Vrhovac, pripadnike povijesne postrojbe grada Ozlja “Grenadire bana Petra Zrinskog“, njihov pomladak od 13 članova, kulturne djelatnike grada, gradske i županijske vijećnike, te predstavnike grada Ozlja sa gradonačelnicom mr. sc. Gordanom Lipšinić i našom zmajskom sestrom Zdenkom Stupić, Zmajicom Ozaljskom. Odjednom je parkiralište pred grobljem bilo prepuno mladosti, živosti, prekrasnih boja naših nošnji i ljepote hrvatske mladosti. Tamo su nam se pridružili predstavnici našeg Veleposlanstva u Austriji, dr. sc. Vesna Cvjetković izvanredna i opunomoćena veleposlanica, vojni izaslanik stalne misije pri OESS-u, UN-u i međunarodnim organizacijama, brigadir Davor Kopanji i dr. sc. Zdenka Weber, opunomoćeni ministar, predstavnici Hrvatske akademske zajednice u Austriji, već prije spomenuti donator g. Marijan Kalapurić, mag. Anamarija Manestar i mag. Igor Lacković. Pridružili su nam se mnogi Hrvati iz okolice, već otprije znani nam Gradišćani s kojima smo se uvijek tu godinama sastajali. Ugodno nas je iznenadio i dolazak gradonačelnika Bečkog Novigrada g. Klausa Schneebergera. Kada su nam se pridružili i Čakovčani sa svojom Zrinskom gardom i župljanima okolnih župa, zaista smo bili jedna vrlo respektabilna grupa od oko 350 ljudi, koju nije tako često vidjeti u tom gradu. Za nas hodočasnike Hrvate i naš dolazak već se godinama zna. Nikada nismo imali problema, mada su nam stavovi o Zrinsko-frankopanskoj pobuni uglavnom oprečni.
Dostojanstveno, u koloni predvođeni našom državnom i zmajskom zastavom, te pripadnicima karlovačke, zrinske, frankopanske i ozaljske garde sa svojim zastavama, te našim KUD-ovima, nastavili smo put prema grobnom mjestu. Bila je to manifestacija bogatstva našeg etnosa i naše kulture makar i u ovoj tužnoj prigodi. Prema protokolu našeg organizatora, prim. Mirica Rapić, Zmajica Mrežnička, položila je vijenac Zmajskog stola Karlovac na grobno mjesto, a mnoštvo udruga i hodočasnika zapalilo je svijeće. Zmaj od Karlovačke Zvijezde uz pozdrav svima, osvrnuo se na to što nas dovodi svake godine na ova mjesta, na povijesnu ulogu naših smaknutih velikana u te o tome kako su svojim životom i smrću potvrdili da su bili pravi nacionalni i vjerski pragmatičari, te istinski domoljubi i kršćani. Dvije prigodne sakralne pjesme izveo je crkveni zbor Župe Uzvišenja sv. Križa iz Vratišnice, a molitvu „Oče naš“ otpjevali smo pod vodstvom oca Pave Mesarića. Na tom smo mjestu svi bili duhovno isprepleteni. Ugodno nas je iznenadio pozdravni govor gradonačelnika Bečkog Novigrada i njegov pristanak da se temeljem zamolbe Zrinske garde našim velikanima postavi bista. Na kraju je KUD Rečica izveo pjesme U boj, u boj iz opere Ivana pl. Zajca Nikola Šubić Zrinjski i Lava dva, koji je na tekst našeg zmajskog brata Augusta Harambašića, Zmaja Donjomiholjskog, uglazbila karlovačka profesorica glazbe Zvonka Čurjak.
Prema daljnjem protokolu uputili smo se na mjesto pogubljenja koje je nekad bilo u dvorištu Građanske oružarnice. Još uvijek se tu nalazi trg, dvorište, unutar zidina gdje se zbio taj krvavi čin i čiji su nijemi svjedoci još uvijek dijelom očuvani ostaci tih zidina. Tu su iz Vojne akademije dovedeni i smaknuti sječom glava posebnim, krvničkim, mačem koji više nikada poslije nije bio upotrijebljen. Danas je taj mač u gradskom muzeju Bečkog Novigrada. Na mjestu pogibije postavljene su spomen ploče na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku, koje podsjećaju na taj događaj od 30. travnja 1671. godine u 9 sati ujutro. Ispred ploča nalazi se oveći trg, prazno mjesto, tako da one zaista dolaze do izražaja. Nakon otpjevane državne himne, tu uz spomen ploče, okružene počasnom stražom naših gardista, naših zastava i naših folklornih skupina, nastavljen je službeni protokol hodočašća. Tu su postavljeni vijenci i zapaljenje svijeća hrvatskog Veleposlanstva u Austriji, DBHZ, gradova Karlovca, Ozlja, Čakovca, općina Ribnik i Žakanje, Hrvata u Austriji, i pratećih udruga.
Pjesmom Moje drago serce koju je ban Petar Zrinski uoči pogubljenja napisao svojoj ženi Katarini, koju je izrecitirao je predstavnik Zrinske garde iz Čakovca, započelo je službeno obraćanje hodočasnicima. Gospodin Miroslav Piplica srčano i s puno emocija pozdravio je sve prisutne u ime Koordinacije hrvatskih društava u Austriji, a g. Marijan Kalapurić u ime Hrvatske akademske zajednice u Austriji, ukazao je na vezu i ljubav naših Hrvata u Austriji prema našoj domovini, po uzoru u domoljublje naših velikana. Gradonačelnica grada Ozlja osvrnula se na živu vezu između naših velikana i grada Ozlja, na njihovu bogatu kulturnu ostavštinu u jezičnom području, završavajući obraćanje prisutnima, sa poznatim citatom Navik on živi ki zgine pošteno. Izaslanica grada Karlovca prof. Andreja Navijalić osvrnula se na bogatu ostavštinu te obitelji na cijelom području Karlovačke županije u njihovim gradovima i utvrdama (Stari Grad Ozalj, Dubovac, Bosiljevo, Novigrad na Dobri, Ribnik, Slunj, Modruš, Zvečaj, Ogulin) te njihovu veliku književnu ostavštinu. Međimurski dožupan Zoran Vidović je održao prigodni govor o doprinosu Međimurske županije u štovanju Zrinskih i Frankopana. U ime hrvatskog Veleposlanstva u Austriji dr.sc. Zdenka Weber govorila je o položaju Hrvatske u EU, o našoj samosvijesti koju treba u toj novoj zajednici poticati jer nas to obvezuje naša povijest. Samo cijeneći svoju povijest i učeći na njoj možemo se izboriti za vlastitu bolju budućnost.
Hodočašća je nastavljeno u katedrali koncelebriranom Svetom misom za naše velikane. Katedrala je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Misu je pratio ženski zbor župe Uzvišenja sv. Križa, obogaćen prekrasnim muškim vokalom Kreše Novosela iz župe sv. Vida iz Ozlja.
Na vanjskom, južnom zidu katedrale, nalazi se izvorna grobna ploča s latinskim natpisom koji govori … kako je slijepac slijepca vodio, oba su pali u ovu jamu. Ta grobna ploča pokrivala je grob naših velikana u kapeli sv. Mihaela uz samu katedralu od 1671. godine. Nakon rušenja te kapelice 1802. g. kosti su pohranjene u novi grob, uz južni zid katedrale, iznad kojega je bila postavljena spomenuta ploča. Godine 1907. kosti su preseljenje na novo mjesto, na gradsko groblje, u grob smješten u polju 49 na broju 53, odakle su zaslugom Braće Hrvatskoga Zmaja premještene u zagrebačku prvostolnu crkvu 1919. g. Ploča stoji na zidu katedrale i danas.
“Sramna” ploča, koja simbolizira toliki cinizam tadašnje carske vlasti prema onima koji su se s pravom protiv njih pobunili, bila je naše završno okupljanje uz paljenje svijeća. Mladost KUD-a Vrhovac je ispred katedrale, izvela mali program s nekoliko pjesama i plesova iz svog zavičaja, a nakon toga KUD Rečica domoljubne pjesme i budnice. Bila je to promocija ponosa i slave u čast naših mučenika Zrinskog i Frankopana. Hodočasnici su se teško odvajali od tog prostora i svojim pljeskom tražili nastavak programa. U to mirno nedjeljno popodne mnogim okolnim šetačima plijenili smo pažnju. Oni su znatiželjno zastajali i zadržavali se zadovoljno uz zvukove naših pjesama i plesova.
Vratili smo se iz Bečkog Novigrada ponovno obogaćeni osjećajem da smo se i ove godine dostojno, izvan naše domovine, na mjestu samog stradanja naših velikana, s ponosom podsjetili na njihovu slavnu prošlost i odali im zasluženu počast. Jer, Navik on živi ki zgine pošteno! ostaje u našim srcima. Vjerujemo da će se ta tradicija naše Družbe i našeg Zmajskog stola u Karlovcu nastaviti i dalje, da će je njegovati sve mlađe generacije, jer na njima ostaje budućnost.
Prim. Mirica Rapić, Zmajica Mrežnička
Zmajski stol u karlovcu
U Karlovcu, 24. travnja 2016.