Prirodoslovna sekcija organizirala je navedeno predavanje, a pročelnica Prirodoslovne sekcije Zmajica Brijunska, doc. dr. sc. Davorka Perić, epidemiologinja bila je moderatorica predavanja. Nakon izlaganja razvila se dinamična rasprava.
Nezarazna bolest (engl. NCD, Non – Communicable disease) je medicinsko stanje ili bolest koja se definira kao neinfektivna i neprenosiva među ljudima. Danas su najčešće: autoimune bolesti, bolesti srca, moždani udar, maligne bolesti, astma, dijabetes, kronične bubrežne bolesti, osteoporoza, Alzheimerova bolest, mrena i dr. Govorimo o epidemiji kroničnih nezaraznih bolesti jer uzrokuju oko 80% smrti i 70% pobola. Sve većoj prevalenciji pridonosi starenje stanovništva, a danas su često povezane s četirima najvažnijim čimbenicima rizika – pušenjem, nepravilnom prehranom, tjelesnom neaktivnosti i štetnom konzumacijom alkohola.
Kronična bubrežna bolest je poremećaj u građi i funkciji bubrega koji traje dulje od 3 mjeseca. Kod nje dolazi do polaganog smanjenja bubrežne funkcije i javlja se u 1 na 10 odraslih osoba diljem svijeta. Procjena za Hrvatsku je da imamo oko 300 000 osoba sa nekim oblikom bubrežne bolesti. Simptomi bolesti se sporo razvijaju, a simptomi su često nespecifični te pacijenti dolaze kad je već prekasno ili je bolest u poodmaklom stadiju. Da bismo potvrdili sumnju na bolest bubrega, potrebno je napraviti određene krvne pretrage, pretrage mokraće i slikovne pretrage (npr.ultrazvuk urotrakta). Liječenje se sastoji od kontrole uzroka: snižavanju krvnog tlaka, regulaciji šećerne bolesti, snižavanju kolesterola, liječenju slabokrvnosti i davanju diuretika s ciljem izbacivanja viška tekućine iz tijela. Bolesnici kod kojih ipak, bez obzira na liječenje, dođe do otkazivanja bubrega (prema podacima u Republici Hrvatskoj imamo oko 600 bolesnika godišnje), postoje 3 opcije daljnjeg liječenja, a to su: hemodijaliza, peritonejska dijaliza i transplantacija bubrega.
Povišen arterijski tlak danas se naziva svjetski ubojica broj 1, jer je glavni nezavisni čimbenik rizika za kardiovaskularni pobol i smrtnost. Prevalencija hipertenzije u Hrvatskoj je vrlo visoka i iznosi čak 37% što znači da svaki treći odrasli stanovnik ima vrijednosti arterijskoga tlaka > 140/90 mmHg. Smatra se da će do 2025. trećina svjetskog stanovništva bolovati od arterijske hipertenzije, dijelom zbog starenja stanovništva, ali i značajnog porasta debljine u svijetu. U obradi bolesnika s arterijskom hipertenzijom potrebno je: uzeti detaljnu obiteljsku i osobnu anamnezu, učiniti fizikalni pregled, procijeniti sveukupni kardiovaskularni rizik i oštećenje ciljnih organa (srce, krvne žile, mozak, bubreg, oči), te prema potrebi, uraditi probir na sekundarnu hipertenziju (najčešće nastaje zbog suženja bubrežne arterije ili bolesti nadbubrežnih žlijezda). Liječenje arterijske hipertenzije uključuje nefarmakološko (promjena životnih navika) i farmakološko liječenje. Terapijski cilj je sniženje arterijskog tlaka <140/90 mmHg, a kod onih koji dobro podnose terapiju, nastoji se arterijski tlak smanjiti i na <130/80 mmHg, s time da vrijednosti sistoličkog tlaka <120 mmHg nisu poželjne. Preporučene dijastoličke vrijednosti su od 70-79mmHg. Kod pacijenata iznad 65 godina preporučuje se sistolički tlak održavati između 130 i 140 mmHg. Ono što nas u Republici Hrvatsko posebice zabrinjava je činjenica da je učestalost hipertenzije u porastu kod djece i mladih.
Prim. Sonja Kapun, dr. med., specijalist interne medicine, subspecijalist nefrologije
Zmajica od Kleka II.