U organizaciji Gradskog muzeja Senj, Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, Grada Senja i Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Senj 14. listopada 2026. u Senju je predstavljena knjiga „Stepinac stamen k’o Velebit: tri priče o životu na vrletima Velebita i uz morski žal“ autora mons. dr. Jurja Batelje, postulatora kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca i kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog, istaknutoga hrvatskog teologa i profesora.
Uz riječi dobrodošlice autoru koje su uputili ravnatelj Gradskog muzeja Senj Vedran Tomljanović i župni vikar vlč. Karlo Špoljarić, predstavljanje je moderirala Ana Vukelić Biondić, kustosica Gradskog muzeja Senj i zmajska pripravnica koja je, uz autora, predstavila knjigu. Kako je naglasila, ovo predstavljanje simboličan je zaokret k vraćanju teme bl. Stepinca u javni i kulturni prostor grada te njegovu aktualizaciju u poveznici sa suvremenim pitanjima o vrijednosti, pamćenju i identitetu.
U interpretaciji knjige i otkrivanju idejno-tematskoga sloja kazala je kako već sâm naslov sugerira usporedbu prepunu simbolike: Stepinac stamen k’o Velebit; uspoređujući čovjeka s velebnošću planine, naglašava se čvrstoća pred iskušenjima, postojanost vjere te povezanost čovjeka i prostora. Za ljude senjskog kraja i širega podvelebitskog prostora Velebit nije samo planina; on je životni prostor, identitet i pripadnost, simbol postojanosti. Između mora i planine oblikovao se život ljudi generacijama, a iskustvo jednog naraštaja prenosilo se na drugi; upravo o tomu i govori ova knjiga kroz tri priče konkretnih ljudi i obitelji Martina Marune iz Mekih Dolaca (Jasenice), Lucije Dušević iz Ljupča i Damira Novakovića iz Posedarja. U teškim trenutcima i izazovima svakodnevice te političkim mijenama oslonac je bio upravo bl. Alojzije Stepinac i njegovo svjedočenje vjere.
U trima osobnim i emotivnim pričama ocrtava se osnovna misao i potka: Stepinac neka nam postane uzor svakodnevnog trpljenja. Knjiga započinje kratkim osobnim osvrtom njezina autora na prvi dolazak na Velebit, Terezijanom iz Gospića, preko Baških Oštarija, Karlobaga i Starigrada do Zadra. Autor nadalje čitatelju donosi svoja sjećanja na Zadarsku nadbiskupiju iz čega iščitavamo lik autora kao istraživača i zaljubljenika u hrvatsku povijest i kulturu; prati povijest bratovština, voli i cijeni hrvatsko glagoljaštvo, liturgijsko pjevanje, ranokršćansko i kršćansko graditeljstvo, a kasnije proučava i augustinske tragove u Hrvatskoj. Neminovno se u službovanju i istraživanju susreće s tragovima komunističkih zločina – jamama oko Zadra, ali i u cijeloj Hrvatskoj; to nisu samo mjesta fizičkog stradanja, već pokušaj komunističkog režima da u dubini zemlje sakrije istinu o zločinu. I u tom kontekstu bl. Stepinac postaje glas vapijućih iz tih istih dubina.
Tri priče, tri mikrosudbine čovjeka u podnožju planine dokaz su da narod ipak, usprkos svemu, ustraje u vjeri otaca. Svjedoči to nevjerojatna priča Petra Marune, koji je nesretno završio na odsluženju kazne u Lepoglavi i ondje s prozora svaki dan promatrao Stepinca kako šeće zatvorskim krugom i pritom čini znak križa nad svakim zatvorenikom. U političkim neprilikama zatvorenik Maruna ostaje vjeran vjeri, nadahnut Stepinčevim likom i snažno svjedoči kako iskrena molitva rađa moćnim blagoslovima. Sličnu potku nalazimo i u priči Lucije Dušević; pokušali su je ubiti jer je snažno svjedočila vjeru, a kasnije je čak konkretnim akcijama spriječila akciju UDBE koja je za cilj imala kompromitirati Franju Kuharića. Nakon odlaska u Australiju, na zidu kuće ima Stepinčevu fotografiju zbog koje je zamalo upala u daljnje nevolje. Kako sama kaže, Stepinac joj je bio uzor i ideal borbe za Hrvatsku. Damir Novaković, pak, konkretno je pošao štititi svoju obitelj i domovinu kada se prijavio u Domovinski rat. Vod kojemu je pripadao zvao se „Torcida“. Naime, svi vojnici iz njegova voda navijali su za Hajduk. 1991. i tijekom 1992. godine Damirov vod branio je domovinu u zadarskom zaleđu, na području Maslenice, Posedarja, Slivnice, Poličnika, Prkosa, Smokovića, Zemunika itd. Kada mu se rodio sin, trebalo je naći kumove za krštenje, pa je odlučeno da to bude svih 18 vojnika voda „Torcida“. Međutim, toga dana četnici su pokušali proboj na Posedarje i kumovi su morali na bojišnicu kod Pavlinke, između staroga Masleničkog mosta i Posedarja. Krštenje se ipak obavilo, a mali Nino zauvijek je dobio 18 zaštitnika u vjeri, 18 kumova. Simbolično se u svim pričama očitovalo jedinstvo želje, misli, ideala i spremnosti da se žrtvom vlastitog života zaštiti pravo na život na svom ognjištu, pravo na dom i domovinu, na ispovijedanje vjere i slobodu Crkve, osobito slobodne države u kojoj će i narod i svaki čovjek biti slobodan – upravo onako kako je svojim životom svjedočio bl. Stepinac.
Mons. Batelja nadahnutim je govorom publici otkrio niz detalja iz knjige, također se osvrnuvši na istraživanja i pretraživanja arhiva koja su rezultirala i ostalim njegovim napisanim knjigama. Prisjetio se i svojih dosadašnjih posjeta Senju, otkrivši kako je tražio gdje se javlja njegovo prezime i pronalazi ga u Senju, uklesanog u kamenu u tzv. Mauzoleju senjskih uskoka u imenu Vinka Batelje.
Povijesni nam izvori otkrivaju kako je mons. dr. Alojzije Stepinac boravio u Senju tri puta. Prvi dolazak u Senj dogodio se 27. studenoga 1934., kada je predvodio pogreb senjskog biskupa mons. dr. Ivana Starčevića. U srpnju 1935. boravio je u Senju drugi put, i to u prigodi ustoličenja senjskog biskupa mons. dr. Viktora Burića, a treći put je bio 15. listopada 1937. kada je služio sv. misu u kapeli Biskupskog dvora u Senju. Predstavljanje knjige simbolično je naznačilo ponovnu prisutnost bl. Stepinca u gradu podno Nehaja.
Predstavljanje su, uz brojne građanke i građane uveličali i predsjednica Županijske skupštine Ličko-senjske županije Ines Žarković te gradonačelnik Grada Senja Željko Tomljanović.
Posebna zahvala upućena je organizatorima večeri, a posebno se u tom pogledu ističe Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ koja aktivno i kontinuirano provodi aktivnosti usmjerene na očuvanje lika i djela blaženoga Stepinca, Zmaja od Bakačeve kule, suzaštitnika Družbe. Trajno je to nastojanje da se život i djelovanje bl. kardinala Stepinca sačuvaju u kolektivnom pamćenju te da se, uz stručna vrednovanja, očuva svijest o vrijednostima koje je svjedočio vlastitim životom.
Nakon službenog dijela večeri autor se rado zadržao u druženju s publikom koja je pokazala veliko zanimanje za njegov autorski opus.
Ana Vukelić Biondić, zmajska pripravnica