Dana 28. travnja 2024. godine, na poticaj Velikoga meštra prof. dr. sc. Mislava Grgića, Zmaja Strossmayerskog, u posjet Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja“ došao je markiz dr. Gordio Frangipane, jedini živući član plemenitaške obitelji Frangipane (Frankopan), iz furlanske grane Frankopana. Za drage goste u popodnevnim je satima upriličen ručak, na kojem su sudjelovali: markiz dr. Gordio Frangipane, njegova supruga Genoveffe i sina Agostino, Veliki meštar Zmaj Strossmayerski, Meštar obredničar pukovnik doc. dr. sc. Željko Heimer, Zmaj od Mesničkih vrata, maestro Josip degl’ Ivellio, Zmaj Brački II. i dr. Ivan Mirnik, Zmaj Cetingradski. Ručak je organiziran u restoran „Vinodol“ koji je ime dobio po „Dolini vinograda“ koja se nalazi na Hrvatskom primorju i nekoliko je stoljeća bio jedan od posjeda grofova Krčkih (Veglia), koji su kasnije, u 15. stoljeću uzeli ime Frankopan (Frangipane) i koji su od pamtivijeka bili u srodstvu s izvornim rimskim Frangipanima i furlanskom obitelji Frangipane iz koje potječe i markiz dr. Gordio Frangipane. Nakon ručka gosti su obišli središe Zagreba, a potom i sjedište Družbe – Kulu nad Kamenitim vratima. Posebno emotivan trenutak bio je kada se markiz Frangipane fotografirao sa zmajskim grbom i frankopanskom zastavom u Zmajskoj (Viteškoj) dvorani Kule nad Kamenitim vratima. Večer je završila spuštanjem sa zagrebačkog Gornjeg grada starom uspinjačom, ostavljajući time još jedan jedinstveni dojam i dragu usmenu na sve prisutne.
Sljedećeg dana, 29. travnja 2024. godine, za obitelj Frangipane organizirani su posjeti Starom gradu Ozlju i Frankopanskom kaštelu u Ogulinu. U Starom gradu Ozlju, uz više članova Zmajskog stola u Karlovcu, na čelu s pročelnikom Mladenom Kukom, Zmajem Abesinskim II., uzvanike je dočekala i gradonačelnica Grada Ozlja gđa Lidija Bošnjak i ravnatelj Zavičajnog muzeja Ozalj gosp. Stjepan Bezjak. Nakon obilaska Starog grada Ozlja, što je uključivalo i obilazak Zavičajnog muzeja Ozalj, markizu Frangipaneu uručeni su prigodni darovi u ime Zmajskog stola u Karlovcu i u ime Grada Ozlja. Od posjeta Starom gradu Ozlju pa na dalje uzvanicima se pridružila i izv. prof. dr. sc. Saša Potočnjak, suradnica pokojnog markiza Doima Frangipanea (oca markiza dr. Gordija Frangipane) i velika poznavateljica neprocjenjivog obiteljskog arhiva obitelji Frangipane. Nakon posjeta Starom gradu Ozlju uzvanici su se uputili prema Ogulinu, gdje su ih ispred Frankopanskog kaštela Ogulin dočekali gradonačelnik Ogulina gosp. Dalibor Domitrović, zamjenik gradonačelnika gosp. Daniel Vukelja i ravnateljica Zavičajnog muzeja Ogulin gđa Ana Krznarić. Tom prigodom su obitelji Frangipane i Velikome meštru uručeni prigodni darovi u ime Grada Ogulina. Uzvanicima je potom prezentirana bogata povijest Frankopanskog kaštela Ogulin te je priređeno stručno vodstvo Zavičajnim muzejom Ogulin, nakon čega je upriličen svečani ručak u posebnom ambijentu podrumskog dijela restorana u okviru ogulinskog Hotela Frankopan. Posebnost posjeta Ogulinu jest postrojavanje Frankopanske garde Ogulin koja je svečano dočekala markiza Frangipanea.
U večernjim satima 29. travnja 2024. godine, na uočnicu hrvatskog Spomendana Zrinskih i Frankopana, markiz dr. Gordio Frangipane kroz svečanu instalaciju postao je novi počasni član Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ – kao Zmaj di Castello. Svečana instalacija održana je u sjedištu Družbe, u Kuli nad Kamenitim vratima, u prisuću brojnih članova Družbe i visokih uzvanika, među kojima je bio i vojvoda Karl von Hohenberg. Istodobno je za novog počasnog člana Družbe svečano instaliran i dr. Ivan Mirnik – kao Zmaj Cetingradski, ponajbolji hrvatski numizmatičar i arheolog, dugogodišnji bliski prijatelj furlanske obitelji Frangipane.
Svečanost primanja nove dvojice počasnih članova Družbe glazbeno je uveličao Akademski muški zbor Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, koji je najmlađi, najveći i najnagrađivaniji zbor u Hrvatskoj. Dirigent i zborovođa ovog zbora jest maestro Josip degl’ Ivellio, Zmaj Brački II., član Kapitula Zlatnoga Zmaja i Zmajskog areopaga, pročelnik Umjetničke sekcije Družbe. S obzirom na to da u zmajskoj tradiciji svečani obredi završavaju domjenkom, tj. zajedničkim objedom, tako je bilo i ovom prigodom. Međutim, u okviru domjenaka upriličen je i jedan poseban povijesni trenutak. Naime, na poticaj književnika Tomislava Beronića, Zmaja od Glagoljice, njegova supruga Biserka (Biba) ispekla je poseban kruh rađen po tradicionalnoj srednjovjekovnoj recepturi, u obliku frankopanskog grba, koji je pružen novouvedenom počasnom članu Družbe markizu dr. Gordiju Frangipaneu, Zmaju di Castello, s molbom da ga prigodno prelomi na pola, prema simbolici iz frankopanskog grba: frangere pane.
Na Spomendan Zrinskih i Frankopana, 30. travnja 2024. godine, za markiza Frangipanea i njegovu obitelj organiziran je posjeti Frankopanskom kaštelu Grad Grobnik, gdje su uzvanici i članovi Družbe dočekani uz najviše počasti: svečanim postrojavanjem Frankopanske straže Grobnik, pozdravnim govorom načelnice Općine Čavle gđe Ivane Cvitan Polić, pozdravnim govorom gradonačelnika Grada Čabra gosp. Antonija Dražovića te počasnim pucnjem iz topa. Lokalni organizatori ovog događaja bili su Općina Čavle, Grad Čabar i Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine, a poticaj i inicijativa došla je od književnika Tomislava Beronića, Zmaja od Glagoljice. Nakon čitanja proglasa dobrodošlice organizirano je interpretacijsko razgledavanje Crkve Sv. Filipa i Jakova te matičnog Kaštela Grada Grobnika. Prisutni su obišli i postav izložbe „Upoznajmo Frankopane“, a župnik Dražen Wolk iz Župe grada Grobnika prisutne je upoznao s bogatim povijesnim nasljeđem Crkve Sv. Filipa i Jakova. U provom dijelu programa sudjelovali su i predstavnici franjevačke provincije glagoljaša Sv. Franje Asiškog iz Svetište Majke Božje Trsatske – Rijeka, gvardijan fra Krunoslav Kocijan i njegov zamjenik fra Marin Grbešić koji su podržali ovaj povijesni događaj svojim prisustvom i molitvenim obraćanjem na latinskom i materinjem jeziku prilikom polaganja vijenca u spomen na hrvatske velikane Frana Krstu Frankopana i Petra Zrinskog. Nakon završetku interpretacijskog razgledavanja za sve prisutne organiziran je frankopanski ručak uz frankopansku trpezu te neizostavnu palentu kompiricu i grobnički sir u konačištu OPG-a Frankulin u Gradu Grobniku.
Nakon Grobnika, uzvanici su se istog povijesnog dana (30. travnja) uputili prema otoku Krku, u grad Krk. Obilježavanje spomendana Zrinskih i Frankopana u gradu Krku organizirao je Centar za kulturu Grada Krka cjelodnevnim programom pod nazivom „U gradu Krku, gradu tvojih predaka (…navik živjeli kroz umjetnost i glazbu…)“. Prvo je u velikoj vijećnici Grada Krka (Kino Krk), održana svečana akademija s prigodnim pozdravnim govorima, u okviru koje se okupljenima obratio gradonačelnik Grada Krka gosp. Darijo Vasilić i markiz dr. Gordio Frangipane, Zmaj di Castello. Potom je upriličena svečana projekcija dokumentarnog filma „Prijenos kostiju Zrinskog i Frankopana“ snimljenog 1919. godine, koji se, nakon što je prošle godine prilagođen za emitiranje, sada po prvi put predstavio javnosti. Nakon projekcije filma održana je tribina o filmu i o značenju Zrinskih i Frankopana, u okviru koje su govorili: Veliki meštar prof. dr. sc. Mislav Grgić, Zmaj Strossmayerski, gđa Maja Parentić, voditeljica Centra za kulturu Grada Krka i mons. dr. Franjo Velčić, generalni vikar Biskupije Krk. Moderatorica panela bila je dr. sc. Tea Perinčić, povjesničarka iz Rijeke. Potom je uslijediti sveta misa za Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana u Krčkoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, a nakon svete mise organiziran je koncert „Fantasia poetica – barokna glazba tragom lirike Zrinskih i Frankopana“ u crkvi sv. Kvirina, u izvedbi Ansambla Capella Zriniana. Spektakularna večer završila je domjenkom uz pratnju domaćina, glazbenika i gostiju, pružajući priliku za razmjenu mišljenja i ideja za buduće aktivnosti i projekte.
Završnog dana, 1. svibnja 2024. godine, Veliki meštar prof. dr. sc. Mislav Grgić, Zmaj Strossmayerski i Meštar obredničar pukovnik doc. dr. sc. Željko Heimer, Zmaj od Mesničkih vrata, zajedno s markizom dr. Gordiom Frangipaneom, Zmajem di Castello i njegovim obitelji posjetili su Dvorac Nova Kraljevica, koji je organiziran ljubaznošću gđe Jelene Mateševac Skočilić, direktorice Turističke zajednice Kraljevice, uz podršku i koordinaciju književnika Tomislava Beronića, Zmaja od Glagoljice.
U nastavku donosimo zahvalni govor koji je markiz dr. Gordio Frangipane, Zmaj di Castello, izrekao u Zmajskoj (Viteškoj) dvorani Kule nad Kamenitim vratima, u okviru svečane instalacije za počasnog člana Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, 29. travnja 2024. godine:
Poštovani Veliki meštre, Zmaju Strossmayerski,
časna braćo Družbe „Brača Hrvatskoga Zmaja“,
zahvaljujem vam što ste me primili u svoju uglednu udrugu!
Želimo li se ukratko podsjetiti na najvažnije događaje koji su furlanske Frangipane povezivali s hrvatskim, najspektakularniji od njih bio je dolazak u Furlaniju grofa Bartola VIII. Krčkog 1332. godine. On je došao u pomoć svom rođaku i savezniku Nicolu, slobodnom feudalnom gospodaru Castella i Tarcenta, članu ove obitelji na dvoru hrvatsko-ugarskog kralja Karla I. Roberta Anžuvinca i podeštadu Trsta. Bartol, sin Fridrika III. Krčkog, zajedno s Hermannom von Ortemburgom i Volvinom von Steinbergom zapovijedao je sa 7.000 vitezova! Bartolomeo se 1336. godine vratio u Furlaniju i opsjeo grad Udine te omogućio Nicolóvu konačnu pobjedu nad feudalcima Savorgnana i gradom Udinama. Dvije godine kasnije Dujam III. Krčki pozvan je u Furlaniju kao arbitar oko ugovora o mirazu između nećakinje Ettorea Savorgnanima i Nicolóva sina. Kasnije je grof Krsto zapovijedao snagama cara Maksimilijana u Furlaniji. Kada je ranjen i zarobljen, ugošćen je u dvorcu Porpetto, prije nego što je odveden u Veneciju. No prije svega, valja se prisjetiti kako je posljednji od Frankopana, junak i pjesnik, markiz Fran Krsto bio u stalnoj korespondenciji s grofom Pietrom Urbanom Frangipaneom, potpisujući svako pismo kurtoaznom formulom sluge i rođaka. Fran Krsto je bio nasljednik markiza Marija, posljednjeg rimskog Frangipana, markizata Nemi, a kada je 1660. otišao u Rim oženiti se s markizom Julijom Naro Patrizi, nećakom kardinala Antonija Barberinija (koji je bio nećak pape Urbana VIII.), išao je s njim Orfej Frangipane, sin grofa Pietra Urbana od Castella i Tarcenta.
Orfej je ostao na dvoru Frana Krste i u Rimu i u Bosiljevu više od deset godina, sve dok nije bio upleten u poznatu urotu. Uspio se spasiti tako što je sa sobom poveo udovicu Juliju Naro, s pedeset velikih škrinja punih dragulja, dragocjenog namještaja i dokumenata. Bjegunci su se iskrcali brodom u Monfalconeu – Tržiću (gdje su dobili propusnicu od zbora gradskih vođa, među kojima je bio i grof Gian Mattia di Strassoldo, kasnije guverner Karstadta, moj izravni predak). Preko dvorca Porpetto konačno su stigli u Rim. Car je odredio nagradu od 100.000 talira za Orfejevu glavu te je Orfej morao pobjeći u Francusku gdje ga je, prije smrti 1681. godine, posjetio njegov brat Nicoló Antonio i savjetovao ga da, unatoč svemu, ide i bori se zajedno s carskom vojskom protiv Turaka koji će uskoro opsjedati Beč. Nicoló Antonio poslušao je savjet Orfeja, koji je životom uz Franu Krstu naučio voljeti Hrvatsku i strahovati od turske opasnosti. Tako je Nicoló Antonio, umjesto da razmišlja o osveti brata, boreći se protiv Habsburgovaca, sudjelovao u oslobađanju Beča i s carskom vojskom progonio Turke sve do oslobođenja Budima 1684. godine.
Ona spaja najplemenitije kulturne ciljeve, usmjerene na napredak čovječanstva, s obranom drevnih domoljubnih i katoličkih kršćanskih vrijednosti. I danas smo pozvani suočiti se s velikim izazovima usporedivim s onima naših predaka. Riskirali su svoje živote u borbi za obranu svoje domovine, njihove vrijednosti su se odnosile na klasične i tada kršćanske koncepte humanitas i pietas, ljudskost i sućut – u kombinaciji s legitimnim ponosom na vlastitu civilizaciju. U današnje vrijeme riskiramo ustupanje mjesta drugim ciljevima, kao što su profit i dominacija tehnologije nad čovjekom, čime neizbježno slabi svoj identitet. Stoga shvaćamo kako je poznavanje povijesti važnije nego ikada. Nosim ime Frangipane, drevnu tradiciju koja je sjedinjena kroz svjedočanstvo tisućljetnog obiteljskog arhiva, ova sudbina za koju osobno nemam nikakve zasluge, danas čini me poniznim i svjesnim odgovornost prije drevnog ponosa. Sve to, koliko god bilo fascinantno, ujedno predstavlja i teret, ali u posebnim okolnostima, poput ove ceremonije, taj teret je olakšan i dolazi do najvišeg značenja. Hvala vam na strpljenju!