Ove kao i svih prethodnih godina članovi Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” prisustvovali su proslavi 61. godišnjice kako je naš zmajski brat, blaženi kardinal Alojzije Stepinac, Zmaj od Bakačeve Kule, bio pozvan Bogu, blago usnuvši završio je svoj ovozemaljski križni put.
Članovi Zmajskog stola u Karlovcu tom prigodom najprije su posjetili rodnu kuću bl. Alojzija u Brezariću i postavili vijenac na pročelju kuće ispod ploče koju je postavila Družba još 1999. godine povodom proglašenja 3. lipnja 1998. godine kardinala Alojzija Stepinca blaženim, u Mariji Bistrici, za vrijeme drugog posjeta Pape Ivana Pavla II.
U toj kući, u obitelji Stepinac mladi Alojzije proveo je svoje rano djetinjstvo, stekao kućni katolički odgoj, koji je bio daljnji smjerokaz u njegovom trnovitom životu. U jednom dijelu kuće je mali muzej, uspomena na obiteljsku sobu u kojoj je Alojzije prebivao.
U 10:30 sati u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krašiću održana je svečana misa koju je predvodio mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, uz pratnju velikog broja svećenika iz okolnih župa i dekanata. Posebno je lijepo bilo vidjeti među njima trojicu naše zmajske braće, fra Tomislava Glavnika, Zmaja Svetoduškog, gvardijana samostana franjevaca konventualaca na sv. Duhu u Zagrebu i vikara Provincije, kapelana Družbe, te dvojicu pripadnika Zmajskog stola u Karlovcu, vlč. Josipa Jakovčića, Zmaja od Novigrada na Dobri, pripadnika zmajskog Areopaga i mons. Antuna Sente-a, Zmaja od Uzvišenja sv. Križa, rektora Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu. Pozdrav svima nazočnima uputio je domaćin, vlč. Vučak Ivan, krašićki župnik, zmajski pripravnik. Župna crkva i trg ispred nje bili su primjereno popunjeni prema epidemiološkim odrednicama.
Iz Homilije mons. Giorgia Linguae izdvojila bih neke njegove riječi o našem Blaženom:
Mnogo sam putovao po svijetu u 30 godina svog djelovanja u diplomatskoj službi Svete Stolice i moram reći da sam rijetko naišao na narod koji toliko voli i koji je toliko privržen nekom svecu kao što je hrvatski narod privržen Puno sam puta, putujući Hrvatskom, imao dojam da ovaj narod osjeća očinstvo blaženog Stepinca te da ga voli i štuje kao pravog Oca.
Možda je i hrvatski narod u cjelini pozvan živjeti u tišini onaj redak ‘duša mi je sada potresena’ … Ne razumije zašto dragi Blaženik kojeg smatra ‘Ocem’ još nije proslavljen, kao što zaslužuje, no možda svi zajedno možemo reći ‘još nije došao čas’ i nadalje se nadati da taj čas nije daleko.
Blaženi je Stepinac na svojoj koži iskusio što znači nepravedna osuda, osamljenost, progonstvo i nerazumijevanje. Samo ga je svijest o njegovom spasiteljskom poslanju mogla održati postojanim u nadi, unatoč potresenosti.
Nije pokleknuo jer: ‘Na sve optužbe koje su ovdje protiv mene izrečene – rekao je u svojoj obrani na sudu – odgovaram da mi je savjest mirna … i jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas i umrijeti.’
Svojim mučeništvom i naš je Blaženik također pridonio Božjoj proslavi. Mučeništvo je vrhunac kršćanskog života: ono je slobodan dar vlastitog života. To je najviše nasljedovanje Krista.
Tko zna, možda nam prirodne katastrofe koje su nas tako snažno pogodile pomognu da opet otkrijemo, također po zagovoru Blaženog Stepinca, ono izmirenje s prošlošću koje je toliko potrebno, te se na taj način, pročišćavajući sjećanje, otvori put prema času proslave te kanonizacija bude svima povod za slavlje, a ne razlog novih podjela.
Povjerimo sve zagovoru Blažene Djevice Marije, koju hrvatski narod toliko ljubi i štuje, da, kao što je učinila u Kani Galilejskoj, i u Krašić pozove svoga Sina da“ požuri čas koji svi toliko iščekujemo“, na slavu Božju i na dobro duša.
Pred spomenikom Blaženome ispred župne crkve upaljeno je mnoštvo lampiona, a vjernici su još dugo dolazili i na smjenu ostajali se moliti pred njime.
Pročelnica Zmajskog stola u Karlovcu,
Mirica Rapić, Zmajica Mrežnička