U prigodi obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva (925. – 2025.), Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ organizira različita kulturna, duhovna i znanstvena događanja diljem Lijepe naše, ali i Bosne i Hercegovine. U nizu od, do sada objavljenog 61 projekta (https://1100.dbhz.hr/), projekt pod brojem 24 posvećen je duhovnoj komponenti obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva – hodočašću Družbe u Tomislavgrad. Na hodočašću je sudjelovalo više od 40 hodočasnika, uključujući članove Družbe i goste, u organizaciji i pod stručnim vodstvom maestra Josipa degl’ Ivellia, Zmaja Bračkog II., Kancelara Kapitula Zlatnoga Zmaja, areopagita i predsjednika Povjerenstva za pripremu i organizaciju aktivnosti Družbe povodom 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva 2025. godine. Uz Velikoga meštra Družbe prof. dr. sc. Mislava Grgića, Zmaja Strossmayerskog, koji je predvodio hodočašće, također su sudjelovali Meštar obredničar pukovnik doc. dr. sc. Željko Heimer, Zmaj od Mesničkih vrata, Meštar zmajskih stolova doc. dr. sc. Petar Feletar, Zmaj od Novog Zrina, te prof. dr. sc. Nevio Šetić, Zmaj od Istre, Veliki meštar iz prošlog saziva Meštarskoga zbora. Duhovni voditelj tijekom hodočašća bio je Meštar kapelan mons. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, Zmaj Osječki od Svetog Josipa.
Naše trodnevno putovanje, kao dio velikog projekta obilježava 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, bilo je protkano kulturom, molitvom i zajedništvom, a sve s ciljem da se dostojanstveno prisjetimo početaka hrvatske državnosti i snage duha našega naroda.
Svako putovanje nosi priču, a ova naša pričala je priču o vjeri, umjetnosti i ljubavi prema domovini – tihim koracima u ritmu prošlih i sadašnjih vremena.
Prvi dan: Međugorje – Srce molitve i tišine
U ranim jutarnjim satima zaputili smo se prema Međugorju, mjestu koje je od 1981. godine postalo jedno od najvažnijih marijanskih svetišta svijeta. Dok smo se približavali mjestu, krajolik se mijenjao – škrta zemlja, kamenjari i niske masline podsjećali su nas da dolazimo u prostor gdje su i priroda i čovjek naučili moliti u tišini.
Zaustavili smo se ispred crkve sv. Jakova, srca duhovnog života Međugorja. U tišini smo proveli vrijeme u molitvi i razgledali unutrašnjost crkve, diveći se jednostavnosti arhitekture i snazi atmosfere.
Nakon duhovnog okrjepljenja, zaslužili smo i onu tjelesnu. Uputili smo se u Etno selo Herceg, smješteno svega nekoliko minuta vožnje od crkve. Selo je prava mala čarolija – replike starih hercegovačkih kamenih kuća, mlin, vinograd i restorani u tradicionalnom stilu. Uživali smo u obilatom ručku sastavljenom od domaćih delicija.
Naš put dalje vodio je prema samostanu sv. Ante na Humcu kod Ljubuškog, najstarijem franjevačkom samostanu u Hercegovini. Osnovan u 15. stoljeću, Humac ne samo da čuva duhovnu tradiciju, nego i bogatu arheološku zbirku u svom muzeju. Posebno nas je zadivila Humačka ploča, najstariji pisani spomenik na hrvatskom jeziku, iz 12. stoljeća. Šetnja kroz zbirke starih predmeta, oruđa, nakita i svetih knjiga bila je poput putovanja kroz stoljeća.
Kako se dan primicao kraju, stigli smo u naše konačište – Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru. Smješten na osami, uz široke vidike i zrcalnu površinu jezera, samostan je zračio mirom. Karmelski redovnici, poznati po životu kontemplacije i molitve, ugostili su nas s toplinom i jednostavnošću. Nakon večere, povečerje smo proveli u kratkoj šetnji, razgovoru i tišini, osjećajući kako nas mjesto tiho obnavlja iznutra.
Drugi dan: Umjetnost i nasljeđe livanjskog kraja
Nakon mirne noći i doručka u Karmelu, nastavili smo put prema Livnu. Posjetili smo Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Livnu, jedno od duhovnih i kulturnih središta ovoga kraja, s poviješću dugom više od 700 godina. Franjevci su na području Livna prisutni od 14. stoljeća, a današnji samostan izgrađen je krajem 19. stoljeća, u razdoblju nakon dolaska Austro-Ugarske vlasti.
Uz monumentalnu crkvu sv. Petra i Pavla, samostan je kroz stoljeća bio žarište vjerskog života, obrazovanja i očuvanja hrvatske kulture i identiteta. Samostan čuva bogatu knjižnicu i arhiv, a uz njega djeluje Franjevački muzej i galerija Gorica, koji baštini vrijedne umjetničke i povijesne zbirke. Galerija Gorica smještena je u modernoj zgradi u središtu grada. Galerija je dom vrijedne zbirke djela Gabrijela Jukića, suvremenog umjetnika čiji radovi reflektiraju snagu, patnju i ljepotu čovjeka i prirode. Njegove slike velikih formata, snažnih boja i dinamičnih linija, odisale su emocijom koja je iz nas izvlačila tihe uzdahe. U galeriji su izložene i skulpture, impresivne po jednostavnosti forme, ali složenosti poruke.
U sklopu obilježavanja 30. obljetnice osnutka Franjevačkog muzeja i galerije Gorica – Livno, 24. travnja 2025. otvorena je izložba „Sejseni – Djevojački miraz“. Ova etnografska izložba prikazuje bogatu kulturno-povijesnu baštinu s kraja 19. i početka 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na svadbene običaje i tradicijsko tekstilno rukotvorstvo karakteristično za livanjski kraj. Izloženi predmeti, koji su činili neizostavan dio mladenkinog ruha, svjedoče o umijeću, strpljenju i kreativnosti žena toga vremena te o njihovoj ulozi u očuvanju identiteta zajednice. Izložba je otvorena za javnost u prostorijama muzeja i pruža jedinstvenu priliku za upoznavanje s bogatstvom kulturne baštine Livna.
Nakon kulturnog predaha u Galeriji Gorica put nas je odveo dalje, put Ramskog kraja, prema Šćitu na Ramskom jezeru, gdje smo posjetili Franjevački samostan i muzej Rama-Šćit. Povijest ovoga kraja bila je ispisana ne samo u knjigama i artefaktima, nego i u očima franjevaca koji nas tamo dočekuju. U parku Franjevačkog samostana Rama-Šćit, smještenom na slikovitom poluotoku uz Ramsko jezero, posjetitelji mogu uživati u impresivnoj zbirci suvremenih skulptura koje svjedoče o bogatoj duhovnoj i kulturnoj baštini ramskog kraja. Skulptura Posljednja večera brončana je skulptura hrvatskoga akademskog kipara akademika Kuzme Kovačića, Zmaja Hvarskoga III., iz 2000. godine, dimenzija 170×308 cm. Kružna kompozicija prikazuje Isusa i dvanaest apostola u trenutku posljednje večere, nudeći suvremeni likovni izraz dubokog teološkog značenja. Ramski križ, impozantni je križ visine 4 metra i težine 2 tone, djelo Mile Blaževića, postavljen 1996. godine. Križ je spomenik svim stradalima u ratovima, a njegov monumentalni oblik i simbolika čine ga središnjim mjestom za molitvu i sjećanje. Diva Grabovčeva skulptura je posvećena legendi o djevojci Divi Grabovčevoj, simbolu čistoće i vjernosti, koja je postala važan dio lokalne tradicije i duhovnosti. O povijesti samostana te o strahovitom stradanju naroda ramskoga kraja o čemu svjedoči ploča s imenima više od 800 pobijenih osoba nakon II., svjetskog rata koa i skoro 200 osoba poginulih u Domovinskom ratu iscrpno nam je ispričao fra Mijo Đolan, bivši provincijal, a sada upravitelj Kuće mira i dio samostanskoga bratstva.
Naša posljednja destinacija drugog dana hodočašća bio je Franjevački samostan u Širokom Brijegu, koji je smješten na istoimenom brdu iznad istoimenog grada, a njegova povijest seže unazad nekoliko stoljeća. Osnovan 1566. godine, samostan je kroz povijest igrao ključnu ulogu u očuvanju vjere, kulture i identiteta Hrvata u Hercegovini. Uz crkvu sv. Franje Asiškog, koja je centralno mjesto duhovnoga života, samostan čuva i značajnu povijesnu baštinu, uključujući vrijedne manuskripte, umjetničke predmete i dokumente.
Jedan od tragičnih trenutaka u povijesti samostana i cijele Hercegovine bilo je ubijanje franjevačkih svećenika 1945. godine. Zbog svoje vjerske i nacionalne pripadnosti, franjevci su postali meta komunističkog režima. Svi su ubijeni brutalno i bez suđenja, a njihova žrtva postala je simbol stradanja crkvenih osoba u ovom dijelu svijeta. Ovi događaji ostavili su dubok trag u povijesti samostana i čitavog kraja, a svećenici su kasnije proglašeni mučenicima. Samostan i danas čuva uspomenu na te tragične događaje te je postao simbol vjere, stradanja i oporavka naroda u Hercegovini.
Treći dan: Domovina u molitvi
Treći, posljednji dan započeo je posebnim događajem – sudjelovanjem na svečanoj Svetoj misi u spomen-crkvi u Tomislavgradu, koja je održana na nakanu „Pro Patria – Za Domovinu“, uz sudjelovanje 50-ak članova Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“.
Tomislavgrad, kao simbol hrvatske kraljevske povijesti – jer se upravo ovdje veže spomen na krunidbu kralja Tomislava – prirodno je mjesto za djelovanje i okupljanje članova Družbe. Članovi Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ donijeli su i postavili kamen temeljac za izgradnju spomen-crkve u Tomislavgradu 8. srpnja 1924. godine. Ovaj čin bio je dio obilježavanja tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava, a crkva je zamišljena kao trajni spomen na taj povijesni događaj. Arhitektonske nacrte za baziliku izradio je član Družbe, arhitekt Stjepan Podhorski, Zmaj Vinagorski, inspiriran starohrvatskim primorskim bazilikama, ali u većim dimenzijama.
Svečana Sveta misa ugostila je članove Družbe u ozračju molitve i dubokog domoljublja. Propovijed Meštar kapelan mons. prof. dr. sc. Vladimira Dugalića, Zmaja Osječkog od Svetog Josipa, sve nas je podsjetila na osjećanje i potrebu za milosrđem u svijetu u kojem živimo. Sinjski alkari, čuvari viteške tradicije, simbol su hrabrosti i ponosa hrvatskog naroda. Njihovo sudjelovanje u ovom događaju dodatno je obogatilo svečanost i povezalo prošlost s današnjicom.
Na putu prema Zagrebu zastali smo kako bismo posjetili Franjevački samostan i crkvu sv. Franje Asiškog u Imotskom, koji predstavljaju značajan duhovni i kulturni centar Imotske krajine.
Putovanje srca i pamćenja
Naše putovanje završilo je, ali ono što smo ponijeli sa sobom nije bilo samo nekoliko uspomena i fotografija. Ponijeli smo duboki osjećaj povezanosti s ovim kamenom i zemljom, s ljudima koji je stoljećima oblikuju i s vjerom koja ih nosi kroz izazove i blagoslove života. Ovo trodnevno hodočašće bilo je podsjetnik na ono što nas čini onima što jesmo: vjera, kultura, zajedništvo i ljubav prema Domovini.