Zborovanje Zmajskih stolova južne Hrvatske u Dubrovniku, 8. i 9. studenog 2014.

Već tradicionalnom okupljanju zmajske braće iz južne Hrvatske domaćin je ovog puta bio naš Zmajski stol u Dubrovniku. Organizacija i program su i opet bili odlični, a odaziv vrlo dobar. Bilo je ukupno 30 zmajeva i zmajica te nekoliko njihovih bračnih drugova i to:

Zmajski stol u Dubrovniku – 10
Zmajski stol u Splitu – 9
Zmajska matica Zagreb – 6
Zmajski stol u Šibeniku – 4
Zmajski stol u Zadru – 1

U subotu je najprije u lijepoj i odlično opremljenoj dvorani sv. Ivana Pavla II. unutar samostana sv. Klare održan bratski susret kojem su predsjedali Veliki meštar Nevio Šetić, pročelnik stola u Dubrovniku Nikola Obuljen i Meštar zmajskih stolova Marijan Liszt.

Veliki Meštar je pozdravio skup, zahvalio se domaćinu na organizaciji te informirao članove o tekućim aktivnostima u Družbi kao:

  • Započela je generalna rekonstrukcija (krov, fasada, interijeri, instalacije) Kule nad Kamenitim vratima za što je u proračunu Grada Zagreba osigurano 4 mil. kuna, što je neophodno, ali će i ometati naše tekuće aktivnosti.
  • Radovi na rekonstrukciji Starog grada Ozlja teku uz podršku nadležnog Ministarstva prema planovima i pojedini segmenti su već opet u funkciji.
  • Osnovano je povjerenstvo za promjene našeg Pravilnika pa je Veliki meštar zatražio da se i zmajski stolovi izjasne o dosada formirana dva prijedloga (uvođenje četvrte vrste članstva: emeritusi ili veterani, te ponovno uvođenje Meštra domaćina). Stolovi naravno mogu i sami Meštarskom zboru uputiti svoje sugestije i prijedloge za promjene.

Pročelnik stola domaćina predočio je zanimljive detalje iz povijesti stola u Dubrovniku te opisao zaista impozantan popis aktualnih akcija od kojih kao najzanimljiviju treba izdvojiti namjeru da se na sjevernom ulazu u Grad – Vrata od Buže također postavi neko obilježje zaštitnika Grada sv. Vlaha kao što je to slučaj i na ostalim vratima od Pila i od Ploča. Govor pročelnika Zmajskog stola Dubrovnik, Nikole Obuljena, Zmaja Lapadskog II. pročitajte u nastavku:

.

Časni brate Veliki meštre DBHZ, časni meštri, draga zmajska braćo i sestre.
Nastavljajući tradiciju već se po treći put okupljamo u Dubrovniku na našem zborovanju i po treći put u ovoj dvorani nazvanoj po počasnom građaninu našega Grada, svetom Ivanu Pavlu II.

Čast mi je pozdraviti vas u svoje ime i u ime sestara i braće iz našega stola i zaželjeti vam ugodan boravak u našemu Gradu.

Mi smo učinili sve što smo umjeli da to tako i bude i, do kraja našeg zborovanja, kako to kaže naš Marin Držić “na vašu smo zapovijed”. Prigoda je u ovom svečanom času prisjetiti se nekih događaja iz slavne povijesti našega stola i nekih osoba koje su tu povijest obilježile.

U prvom redu mislim na osnivača našega stola dr. Nika Zvonimira Bjelovučića, uglednog odvjetnika rođenog u Janjini na poluotoku Pelješcu, koji se 1910. prije negoli je postao članom zmajskoga bratstva obratio Družbi s prijedlogom da Zmajevci prošire svoje djelovanje, odnosno rodoljubno kulturni rad na Istru, Dalmaciju i Bosnu i Hercegovinu, jer Družba do tada nije održavala nikakve veze s Hrvatima izvan granica Kraljevstva Hrvatske i Slavonije.

Družba ja s radošću prihvatila njegov prijedlog, primila ga u svoje redove i dodijeljeno mu je zmajsko ime Zmaj Sutvidski po njegovu dvorcu Sutvidu u Dračama na Peljašcu te mu je odobreno da pristupi osnivanju Zmajskog stola u Dubrovniku. I. svjetski rat prekinuo je djelovanje Družbe, pa je odobrenje za osnivanje ogranka Zmajskoga bratstva u “Kruni hrvatskih gradova” opet dobio 1925. i 16. studenoga 1925. osnovan je Zmajski stol u Dubrovniku, na čijem čelu je bio dr. Niko Zvonimir Bjelovučić, posebno poznat po tome što je za Milenij hrvatskoga kraljevstva postavio 60 spomen ploča na dubrovačkom području, na širem području Dalmacije, BiH i Boke Kotorske. Mi smo se odužili našem osnivaču postavljanjem spomen ploče u njegovoj Janjini 2012. o 130-oj godišnjici njegova rođenja i javnom tribinom, što smo je tom prigodom održali.

Drugi značajni događaj u povijesti našega stola zbio se 9. rujna 1940. kada je cjelokupni Meštarski zbor s mnogobrojnom braćom iz zmajskih stolova iz Splita, Karlovca, Varaždina, Iloka, Sombora i Sarajeva posjetio Zmajski stol u Dubrovniku, koji se tada zvao Radni ogranak.

U Ljetopisu DBHZ-a te 1940. zabilježeno je : “Sve manifestacije hrvatske kulture i hrvatske svijesti izlazila su iz naše zmajske kule starodrevnoga Dubrovnika, Braća Hrvatskoga Zmaja u Dubrovniku dika su i ponos naš. (…) časni Meštarski zbor, da se bar nekako oduži svojoj zaslužnoj zmajskoj braći, odlučio je doći u Dubrovnik, pa da u zajednici s njima proslavimo 15-godišnjicu osnutka Radnog ogranka Braće Hrvatskoga Zmaja u Dubrovniku, koja se poklapa sa 35-om obljetnicom časne naše družbe. Na čelu s našim Velikim meštrom Milutinom Mayerom, Zmajem Svetohelenskim, stigoše 9. rujna 1940. uvečer s parobrodom Zagreb u grušku luku braća meštar knjige i umijeća dr. Ante Cividini, Zmaj Gorski, meštar kapelan zač. Kan. Zlatko Kolander, Zmaj Dizmuški, majordomus Družbe Oto Munder, Zmaj Ozaljgradskii još dvadeset i dvojica zmajske braće iz već spomenutih stolova. Svečano ovo sijelo odvijalo se u povijesnoj dvorani nekadašnje najstarije ljekarne Mala Braća u Franjevačkom samostanu, uz prisustvo odličnika grada Dubrovnika i hrvatskih kulturnih društava. Duša ove organizacije bio je protonotar Družbe Viktor Mohr, Zmaj Svetoandrijski“.

Njemu smo se, barem djelomično, odužili prošle 2013. organizacijom prigodne tribine-okruglog stola posvećene djelovanju ovog čovjeka, koji je bez dvojbe najzaslužniji za obnovu rada Družbe nakon njene zabrane od strane komunističkih vlasti. On je naime sačuvao cjelokupni arhiv Družbe i pohranio ga u samostanu Male braće u Dubrovniku, s odredbom da se preda onima koji budu opet osnivali Družbu kada se to dogodi. Na tom skupu održanom baš u Franjevačkom samostanu Male braće okupili smo se također u velikom broju i nazočili su mu Veliki meštar, Meštar protonotar, Meštar Zmajskih stolova, Meštar obredničar, dva bivša Velika meštra i još nekoliko braće iz Zagreba.

Zmajski stol Dubrovnik baštini dugu tradiciju, a posebno postavljanja spomen obilježja zaslužnim osobama iz hrvatske i dubrovačke povijesti, pa je tako u razdoblju od 1925. do drugog svjetskog rata, između ostalih, postavio spomen ploče Ruđeru Boškoviću, Petru Zrinskome, Mihu Klaiću, inicirao postavljanje spomen ploče Gunduliću u crkvi Male Braće. U novije vrijeme postavili smo spomen ploče Benediktu Kotruljeviću u Kovačkoj ulici, fra. Urbanu Taliji na Lopudu, velikim hrvatskim i dubrovačkim slikarima Antunu Masli i Đuru Pulitiki.

Kao što naša Družba njeguje i štuje na poseban način uspomenu na Petra Zrinskoga i Frana Krsta Frankopana i obilježava 30. travnja dan njihove mučeničke smrti u Bečkom Novom Mjestu i Zmajski stol u Dubrovniku svake godine sudjeluje u obilježavanju 25. listopada 1944. Toga dana su u Dubrovniku  jugo komunističke vlasti bez suda pogubile 60-ak osoba na otočiću Daksa kraj Dubrovnika.
Među tim osobama bila su i petorica naše braće i to:

  • Dr. Niko Koprivica, Zmaj Cavtatski, odvjetnik dubrovački gradonačelnik
  • Dr. Baldo Poković, Zmaj sa Ploča, odvjetnik
  • Prof. Maksimilijan Milošević, Zmaj Dobrotski, ravnatelj Preparandije
  • Don Đuro Krečak, Zmaj sv. Mihajla na Lapadu, župnik župe sv. Mihajla na Lapadu
  • Milan Goeszl, Zmaj od Popovog tornja, trgovac

Građani Dubrovnika, obitelji ubijenih, predstavnici crkvenih i civilnih vlasti i raznih udruga svake godine obilježavaju taj tužni događaj, a članovi našega stola već godinama aktivno sudjeluju u tome, pa smo tako i ove godine položili vijenac i zapalili svijeće na mjestu njihove pogibije, a uvečer nazočili svetoj misi, što se po tradiciji održava u crkvi Male braće u Dubrovniku.

Časni Veliki meštre, časni meštri drage zmajske sestre i braćo, koliko god smo danas ponosni na djelovanje našeg stola u prošlosti, to nam predstavlja veliku obvezu u našem današnjem radu i nije jednostavno biti koliko toliko dostojan ovako značajnih prethodnika.

Trudimo se stalno biti prisutni u javnosti našega grada, pa smo tako tijekom zadnjih nekoliko godina priredili predstavljanja mnogih knjiga i više javnih tribina, a naši gosti su bili Neven Šimac, Zdravko Tomac, Nedjeljko Mihanović, Josip Jurčević, Nino Raspudić, Ivica Lučić, Hrvoje Kačić. Stijepo Obad, Marko Trogrlić, Josip Vrandečić, Zvonimir Šeparović, general Nojko Marinović i još mnoge poznate osobe. U 2015. gosti će nam biti Ivica Šola, Ante Nazor, Slaven Letica i naš zmajski brat Stipe Božić, čiju izložbu ćemo predstaviti.

Zahvaljujem na vašoj pozornosti !

.

Pročelnik stola domaćina predočio je zanimljive detalje iz povijesti stola u Dubrovniku te opisao zaista impozantan popis aktualnih akcija od kojih kao najzanimljiviju treba izdvojiti namjeru da se na sjevernom ulazu u Grad – Vrata od Buže također postavi neko obilježje zaštitnika Grada sv. Vlaha kao što je to slučaj i na ostalim vratima od Pila i od Ploča. Govor pročelnika Zmajskog stola Dubrovnik, Nikole Obuljena, Zmaja Lapadskog II. pročitajte u nastavku:

Meštar zmajskih stolova istaknuo je stol u Dubrovniku kao primjer ostalima jer su Dubrovčani bez sumnje jedan od najaktivnijih stolova u Družbi, a pročelnicima je savjetovao da se kod pripreme projekata konzultiraju sa bratom Obuljenom koji to radi besprijekorno.

Nakon toga govorio je i pročelnik zmajskog stola u Splitu Željko Kovačević, Zmaj od Radobolje koji je ponosno utvrdio da je u Dubrovnik došlo 9 od 10 članova stola. Oni planiraju na pročelju iznad južnog ulaza u katedralu sv. Dujma postaviti ploču povodom prvog crkvenog sabora u Splitu godine 925. te spomen ploču zmajskom bratu Kerubinu Šegviću ubijenom 1945. Bave se i uređivanjem zmajske kule unutar zidina Dioklecijanove palače, no to i nije baš jednostavno jer je to prostor od 60 m2 ali u tri etaže.

U odsutnosti šibenskog pročelnika javio se Damir Lučev, Zmaj od sv. Nikole koji je izrazio zadovoljstvo što je kriza u tom stolu prošlost jer su primili čak 4 nova člana (po 2 zmaja i 2 zmajice) i uveli redovite sastanke svake srijede. Oni će uskoro na istaknutom mjestu kraj katedrale postaviti ploču sa vrlo zanimljivim sadržajem: ploča se podiže u čast svim stradalim mjestima u županiji tijekom Domovinskog rata.

Treba još istaknuti da je ovaj bratski susret započeo izvođenjem hrvatske himne kao i naše himne Zmajevke koje su pod ravnanjem naše zmajske sestre Margite Cetinić, Zmajice od Katedrale izveli članovi katedralskog zbora. Između pojedinih izlaganja razveselio nas je svojim nastupom i poznati dubrovački sastav Kvartet Luke Sorkočevića.

Po završetku bratskog susreta održana je javna tribina pod naslovom QUO VADIS CROATIA? – Godinu dana poslije pristupanja EU. Predavač je bio naš istaknuti povjesničar i politolog profesor dr.sc. Neven Šimac, koji je ovdje govorio i na zborovanju prije 4 godine. On je prisutnima zorno prikazao proces pridruživanja i aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj ali i u EU. Dao je odgovore na mnogobrojna pitanja koja su mu prethodno bila postavljena. Potom je bila otvorena diskusija u kojoj su sudjelovali brojni zmajevi, ali i ostali prisutni građani. Upravo ta dugotrajna diskusija znak je da je tema predavanja bila odlično izabrana.

Na kraju je u restoranu Klarisa kat niže bio pripremljen domjenak na kojem su se članovi Družbe iz raznih stolova mogli bolje upoznati i izmijeniti svoja iskustva i uspomene.

U nedjelju su nas domaćini počastili izletom u Konavle i opet sa vrlo bogatim sadržajima:
Počelo je sa svetom misom u crkvi u Čilipima na kojoj je velečasni župnik posebno pozdravio članove Družbe i predstavio ju pučanstvu, a nakon mise počastio nas je zakuskom i pićem u svom dvorištu. Posjetili smo i zavičajni muzej preko puta crkve a voditeljica nam je pružila sva potrebna pojašnjenja o zbirci, ali i o nemilim događanjima i uništavanjima za vrijeme nedavne agresije na Konavle.

Slijedio je posjet radionici za proizvodnju svile u Grudi. Tu nas je dočekala, održala predavanje pa čak i zorno prikazala proizvodnju svilenih vlakana slikarica i uzgajivačica svilene bubice Antonia Rusković Radonić. Svila je oduvijek bila glavna sirovina pri izradi prekrasnih konavoskih narodnih nošnji. Nažalost i ovdje se nije moglo ne spomenuti pljačku i uništenje velikog etnografskog blaga prije 20 godina.

Imali smo se priliku popeti i na grandioznu nedavno obnovljenu kulu Soko nedaleko od tromeđe Hrvatske, Hercegovine i Crne gore sa koje se pruža panoramski pogled na cijelo Konavle. Ta je kula uvijek u prošlosti bila branik od napadača koji su kroz obližnji prosjek nastojali prodrijeti sa sjevera u ravno pitomo i bogato Konavle.

Po predivnom toplom i sunčanom vremenu uputili smo se na izvor rijeke Ljute i bili očarani količinom i snagom vode koja tu izvire ispod strmih i visokih planina na granici sa susjednom Hercegovinom. Ta prirodna blagodat opskrbljuje cijelo Konavle vodom neophodnom za život i poljoprivredu i jedna je od glavnih atrakcija turistima iz cijelog svijeta. Neposredno ispod izvora smješten je i nadaleko poznati restoran Konavoski dvori gdje smo se zadržali na obilatom objedu, ali nismo pili samo vino nego i prirodnu vodu direktno iz izvora. Tu su nastavljeni kontakti i razgovori, a pred kraj su riječ opet uzeli predstavnici Matice i stolova te se zahvalili domaćinima koji su nam svi oba dana stalno bili na raspolaganju i srdačno nas primili u svom kraju. Izmijenjeni su i prigodni darovi, a onda smo se uz želju da se jednom ovdje opet nađemo krenuli na naporna kilometarska putovanja put sjevera.

Zagreb, 14. studenog 2014.
Hrvoje Šubić, Zmaj Purgerski