Meštar protonotar i Zamjenica Velikoga meštra, Dragica Krpan, Zmajica od Kruševa, u nazočnosti Veleposlanika Republike Albanije njegove ekselencije Rize Poda, te predstavnika Unije albanaca u Republici Hrvatskoj, položila je vijenac u povodu 88. obljetnice smrti Dr. Milana pl. Šufflaya ispod spomen ploče u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu, a koju je Družba podigla 1994. godine.
Tom prigodom Meštar protonotar održala je prigodni govor koji u cijelosti objavljujemo.
Vaša ekselencijo gospodine veleposlaniče Republike Albanije,
Gospođo prva tajnice Veleposlanstva Republike Kosovo,
Poštovani predstavnici Unije zajednice albanaca u Republici Hrvatskoj, i nazočni predstavnici svih ostalih udruga u Republici Hrvatskoj,
Poštovane gospođe i gospodo,
Čast mi je i zadovoljstvo da vas i ove godine, kao i svih proteklih godina, danas u prigodi obilježavanja 88. obljetnice smrti dr. Milana pl. Šufflaya, pozdravim u ime Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”.
Nema te ideje budućnosti, koja bi u narodnim redovima mogla imati snagu prošlosti.
Ovim je riječima znameniti hrvatski povjesničar, albanolog svjetskoga glasa, poliglot, književnik i pravaški političar dr. Milan pl. Šufflay na neki način sublimirao bit svojih političkih pogleda, kojima je temelj uvijek pronalazio u povijesti.
Značenja tih riječi bili su, međutim, itekako svjesni i njegovi fizički i intelektualni atentatori i cenzori. Monarhofašistički Jugoslavenski režim na brutalan je način, fizički likvidirao Šufflaya, dok je režim komunističke Jugoslavije intelektualno likvidirao Šufflaya izbacivši njegovo ime iz knjiga i sveučilišta, a time, nadajući se, i iz narodne svijesti. Nije pritom Šufflayu nimalo pomogla činjenica što je bio žrtvom monarhofašističke Jugoslavije, protiv koje su službeno istupale i komunističke vlasti. Monarhofašistiški i komunistički režim imali su zajedničku poveznicu – jugoslavenstvo, dok su im Šufflayev nacionalizam i beskompromisna borba za hrvatsku samostalnost i podrška Albancima i otpor politici Srbije za promjenu povijesno znanstvene istine prema albanskom narodu, kao jednom od najstarijih naroda, predstavljali veliki problem.
Na žalost, ni ostamostaljenjem Hrvatske Šufflay nije u svijesti hrvatskog naroda dobio dostojno mjesto koje je svojom zadivljujućom erudicijom, širinom pogleda i bogatom ostavštinom zaslužio. A riječ je o “aristokratu duha” koji uz Pilara, Lukasa i Kriškovića spada u najvažnije hrvatske političke pisce 20 st.
Šufflay je uporište svojim političkim pogledima pronalazio u povijesti. Duboko je bio svjestan činjenice da je nedostatak povijesnog pamćenja jedan od ključnih uzroka hrvatske nesreće tijekom povijesti, a svjedočimo da je i danas tako. Narodno pamćenje i hrvatsko državno pravo temelj su Šufflayeva nacionalizma, koji je imao samo jedan cilj, obnoviti hrvatsku državu.
Za Šufflayev svjetonazor karakteristična je izrazita zapadnjačka orijentacija.
Na rubu Balkana, na granici Zapada i Istoka, katoličanstva i pravoslavlja, europske kulture i barbarstva, ime hrvatsko, krv hrvatska, ne znači samo naciju! Hrvatska krv tu znači civilizaciju. Hrvatstvo je tu sinonim za sve što je lijepo i dobro stvorio Zapad. I zato je hrvatskoj naciji mjesto na Zapadu i uz Zapad. Hrvatskoj naciji nema mjesta na Balkanu. Tko je veže proti Zapadu, radi proti hrvatskoj povijesti. Tko srlja na Balkan, taj truje hrvatsku krv. Zapad je na hrvatskom tlu apsolutno nadmoćan i ova zapadnjačka dominanta ostaje karakteristikom hrvatske nacije kroz sva poznija vremena. Tako je govorio Šufflay.
Iako po zanimanju nije bio književnik, Šufflay je ostavio trag i u hrvatskoj književnosti. Kao povjesničar uglavnom se bavio poviješću srednjeg vijeka, a veliku je pozornost posvetio proučavanju albanskog naroda. Smatra ga se najvećim albanologom prve trećine dvadesetog stoljeća. Kao hrvatski nacionalist, intelektualac neograničenog horizonta i oštar kritičar versailleskog poretka i Jugoslavije Šufflay je svoje hrvatske nazore kao i mnogi hrvatski intelektualci plaćao tamnicom.
Život je položio za ideal slobodne Hrvatske.
Hrvatske kojoj je dao sve, a od koje do danas nažalost nije dobio dostojno priznanje. A da je riječ o osobi koja zaslužuje veliko priznanje ponajbolje svjedoči činjenica da su apel Međunarodnoj ligi za ljudska prava, u kojemu su upozorili na Šufflayevo ubojstvo i kršenja ljudskih prava u Jugoslaviji, potpisali Albert Einstein i Heinrich Mann, pozivajući europske zemlje da imadu dužnost da se postave kao štit pred ovaj mali miroljubivi prosvjećeni narod.
Družba “Braća Hrvatskoga Zmaja” kao izrazito kulturno hrvatsko društvo od svog osnutka prije 114. godine, dijeli sudbinu hrvatskoga naroda, prebrodila je sve krize obnavljajući prije svega duhovno blago hrvatskoga naroda. Bitne odrednice za održanje hrvatskoga naroda-nacije i očuvanje identiteta u stoljetnim borbama sa stranim agresorima i agresijama, ostale su od Šufflaya do danas iste: jezik, povijest i književnost, državnost, bogata kulturna baština i pripadnost zapadnom kršćanstvu.
U tome su sadržani rad i djelovanje Družbe, s dubokom vjerom da su to najjača uporišta naroda u očuvanju vlastite samobitnosti, kao što je to radio i Milan Šufflay.
Prijateljstvo hrvatskog i albanskog naroda koje je svojim djelovanjem osnažio traje već tisuću godina, a na nama je da na tome ne nikada prestanemo raditi. Zato danas stojimo ovdje pred ovom povijesnom spomen pločom. Iako se i danas medijski sustavno prešućuje mjesto i uloga Milan Šufflaya u hrvatskoj povijesti, moramo na sve moguće načine činiti puno više da se njegova djela nikada ne zaborave. Naša je dužnost Šufflayu dati zasluženo mjesto u kući hrvatskih velikana duha, koji su svoj život položili za samostalnu i nazavisnu Hrvatsku.
To je naše Credo i u to vjerujemo, jer unatoč svemu vjerujemo u snagu našega naroda, a kao i Milan Šufflay, vjerujemo u duboko iskreno prijateljstvo hrvatskoga i albanskoga naroda.
Čast mi je ovom prigodom najaviti da će Družba “Braća Hrvatskoga Zmaja”, stručno-znanstvenim skupom u studenom ove 2019. godine, u Lepoglavi obilježiti 140-tu obljetnicu rođenja dr. Milan Šufflaya, te pozivam Uniju Albanaca u Republici Hrvatskoj, Veleposlanstva Republike Albanije i Republike Kosovo, da se pridruže i aktivno sudjeluju tom događanju.
Na kraju dopustite mi da našim prijateljima iz Republike Kosovo čestitam obljetnicu neovisnosti proglašenu 17. veljače 2008. godine, dakle 11. godina slobodne i samostalne Republike Kosovo, i poželim puno mudrosti, nepokolebljivosti i odlučnosti u borbi za opstojnost, očuvanje nacionalnog identiteta i brži gospodarski razvoj, kao uvjet opstanka mladih te kao zalog za bolju budućnost novih generacija.