Knjige su predstavili Ivan Mustać, Zmaj od Omble i Nikola Obuljen, Zmaj Lapadski II. koji je bio i moderator.
Trbini je nazočio dubrovački biskup mons Mate Uzinić, predstavnici županijskih vlasti i više udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Zmaj od Omble je između ostaloga rekao: “U Memoarima, prof. Tomac, opisuje svoje susrete, razgovore, suradnju i sukobe sa značajnim povijesnim ličnostima, koje su sudjelovale u tim procesima. O njima govori otvoreno bez rezerve , tkajući cjelinu u kojoj su ti ljudi ponekad sudbonosno sudjelovali. Mnogi događaji povezani s tim ljudima javnosti do sada nisu bili poznati. Za suvremenu hrvatsku povijest pogotovo onu, devedesetih, do danas Tomčevi Memoari predstavljaju izvornu povijesnu građu, koja se, prema povijesnoj metodologiji svrstavaju kao primarni, iz prve ruke, jer on je svjedok onoga o čemu piše, on je testis ex visu et auditu, on je čuo i vidio sve ono o čemu piše. Ovakva svjedočenja ozbiljni i objektivni istraživači poštuju i uvažavaju kad propituju, istražuju i utvrđuju povijesnu istinu. Vrijednost ove knjige, kao povijesnog izvora, predstavljaju i “fus note” u kojima su sažeti biografski i statusni podaci svih spomenutih osoba. Memoari će kao izvorna povijesna građa za stvaranje hrvatske samostalnosti imati svoju punu vrijednost tek u vremenskom odmaku. Onda kad, prestane ludilo hrvatskih podjela zatrovano ideološkim predrasudama. Kad povijest progovori o svim protimbama, u kojima je hrvatski brod plovio prema svojoj samostalnosti”.
Zmaj Lapadski II. je, govoreći također o Memoarima rekao: “Mene su se posebno dojmili Memoari, jer sam po godinama vršnjak profesora Tomca i čitajući tu knjigu činilo mi se da obnavljam povijest hrvatskoga naroda u zadnjih pedeset godina odnosno od šezdesetih godina prošloga stoljeća do danas. Zanimljivo je pratiti Tomčevu transformaciju, njegove zablude i dileme i što mi se naročito sviđa njegovo iskreno pisanje o tome bez pokušaja da se napiše “bolja prošlost”. Najviše su me dakako interesirali događaji u procesu stvaranja i obrane hrvatske države o kojima Tomac piše opsežno s nizom povijesnih činjenica, opisujući detaljno svoje djelovanje u Vladi demokratskog jedinstva, ali i djelovanje te vlade kao cjeline”.
Osobito je intrigantan njegov odnos s Predsjednikom Tuđmanom, koji varira od suradnje do sukoba, a posebno u svezi politike prema BiH. Za razliku od mnogih drugih autora sličnih memoarskih djela, Tomac ne insistira na tome da je on bio u pravu, nego dapače, s protekom vremena, sve više problematizira to pitanje i na koncu knjige kaže: “Iz današnje perspektive, kada je Hrvatska neovisna, suverena i cijenjena država i pred ulaskom u Europsku uniju, nema nikakve dvojbe da je strategija Franje Tuđmana bila ispravna, jer je uspio osloboditi okupirani dio Hrvatske Bljeskom i Olujom i na kraju mirno reintegrirati Baranju, istočnu Slavoniju i istočni Srijem. Povijesni procesi u BiH nisu završeni, BiH je još uvijek protektorat i nedovršena država te će tek budućnost pokazati koliko su vizije Franje Tuđmana bile realne”. Nakon predstavljača, pred prepunom dvoranom govorio je autor prof Zdravko Tomac i, nakon završenog izlaganja i glasnog aplauza, odgovarao na mnogobrojna pitanja nazočne publike.
Nastupio je i kvartet Sorkočević i to, kako su rekli “s ponosom, zahvalnošću za poziv i bez honorara”.
Dubrovnik, 2013.