Proslava 75. obljetnice postavljanja i 25. obljetnice obnavljanja križa u Bukevju, 31. kolovoza 2014.

Proščenje u Bukevju

Svake godine, zadnje nedjelje u kolovozu, u Prekodravlju kod križa u Bukevju, služi se sveta misa. Ove godine sveta misa je održana 31. kolovoza i za mještane ovog raseljenog mjesta je imala veliku važnost jer se slavila 75. obljetnica postavljanja križa te 25. obljetnica njegovog obnavljanja. Svetu misu je predvodio i propovijedao mons. Lovro Cindori, Zmaj od Crne Majke Božje Bistričke, a u misnom slavlju su sudjelovali Krunoslav Milovec, župnik u Novom Virju te Ivan Peter, župnik u Ždali.

Sveta misa je prikazana za sve pokojne stanovnike Bukevja i župljane Novog Virja, Ždale, Gole i Molva te za pokojnog Stjepana Čadoića, osnivača župe Novo Virje i njenog prvog župnika.

Uz mnoštvo vjernika iz okolnih župa Ždale, Gole, Molva, Virja, Novog Virja i Vizvara iz Mađarske, ovom svečanom misnom slavlju su nazočili i članovi križevačkog Zmajskog stola: Zmaj Velikootočki, Zmaj Virovski od Stare gore i Zmaj Molvarski od Gornje šume.

Nakon mise mnoštvo je moglo razgledati ostatke nekadašnjeg sela Bukevje i zaseoka Ogorelo polje i Ciganfis, a pod šatorom kupiti sladoled, licitarske proizvode ili pak potražiti neko drugo osvježenje. Prijašnjih godina su to bila prava proštenja s mnoštvom štandova dječjih igračaka, medičara i slastičara pa čak i “ringišpilom”. Uz to, neizbježna je i domaća glazba s tamburom, bajsom i violinom, uz koju se ostane duboko u noć.

O Bukevju

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, selo Bukevje i njegove stanovnike je zadesila strašna sudbina kada je zbog čestih plavljenja rijeke Drave život na ovom području postao nemoguć. Stanovništvo je tada donijelo tešku odluku i zauvijek napustilo ovaj predio uz lijevu obalu Drave, seleći seu druga mjesta koja nisu pod ugrozom ove hirovite rijeke. Tako su se neki odselili u Ždalu, neki u Repaš, Novo Virje, Virje i Novigrad Podravski i još koje kuda, a sa sobom su odnijeli sve što je bilo pokretno. Kuće i gospodarske zgrade su porušili zbog građevnog materijala, a ostali su samo temelji koji i danas stoje. Ostao je i križ koji je podignut 1939., a obnovljen 1989. godine. Uz još poneko stablo domaće voćke i korovom zarasli temelj, može se razabrati pojedino imanje. Godine 1965. selo je imalo 30 kuća, školu i skelu koja je prevozila na desnu obalu Drave.

Još ima živih mještana Bukevja koji svake godine u zadnju nedjelju u mjesecu kolovozu sa svojim potomcima dolaze na svetu misu, a poslije nje obiđu svoja nekadašnja ognjišta i tako se prisjete svih nedaća koje su ih morile. Neki još uvijek obrađuju svoja polja i livade, ali je i tih slučajeva sve manje. Prijelaz preko Drave skelom je rijetko moguć zbog niskog vodostaja, a putovati cestom iz Novog Virja pa mostom kod Repaša preko Drave i do Bukevja, predaleko i neisplativo. Ipak, jednom godišnje vrijedi doći i vidjeti nekoliko stotina ljudi kako se kod križa moli Bogu za spas svoje duše i da požive do sljedećeg “proščenja u Bukevju”.

​​​​​​​​​​Zvonimir Ištvan