Otkrivanje spomen ploče slikaru Đuru Pulitiki u Dubrovniku, 1. srpnja 2014.

Zmajski stol u Dubrovniku financirao je izradu i postavljanje spomen ploče Đuru Pulitiki na ulaz u njegov dugogodišnji atelje u tvrđavi sv. Ivana u Dubrovniku. S obzirom da taj prostor sada koristi Umjetnička galerija Dubrovnik, otkrivanje spomen ploče organizirali smo zajednički 1. srpnja 2014. Posjećenost je bila iznimno dobra (oko 150 ljudi), a prigodne govore održali su Ravnateljica UG Dubrovnik Vesna Delić Gozze, povjesničarka umjetnosti Maja Nodari i Nikola Obuljen, Zmaj Lapadski II., pročelnik Zmajskoga stola Dubrovnik.

Nakon govora gđa. Delić Gozze i Nikola Obuljen zajednički su otkrili ploču. Priređena je i prigodna izložba umjetnikovih radova, a nakon toga klaviristica Ivana Jelača izvela je recital pod naslovom: “Nokturno za Đura”.

Zmaj Lapadski II. je tom prigodom uz ostalo rekao i slijedeće:

“Jedna od osobito važnih zadaća Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” je očuvanje sjećanja na važne događaje i osobe iz hrvatske povijesti. Zmajski stol Dubrovnik baštini dugu tradiciju, a posebno postavljanja spomen obilježja zaslužnim osobama iz hrvatske i dubrovačke povijesti, pa je tako u razdoblju od 1925. do drugog svjetskog rata, između ostalih, postavio spomen ploče Ruđeru Boškoviću, Petru Zrinskome, Mihu Klaiću, inicirao postavljanje spomen ploče Gunduliću u crkvi Male Braće itd.

U novije vrijeme postavili smo spomen ploče Benediktu Kotruljeviću u Kovačkoj ulici, fra. Urbanu Taliji na Lopudu, zajedno s HKD Napredak Dubrovnik dr. Nikoli Zvonimiru Bjelovučiću u rodnoj mu Janjini, koji je bio osnivač dubrovačkog stola i Napredka u Dubrovniku, a posebno je poznat po tome što je za Milenij hrvatskoga kraljevstva postavio 60 spomen ploča na dubrovačkom području, na širem području Dalmacije, BiH i Boke Kotorske.

Postavili smo i spomen ploču Antunu Masli u Božidarevićevoj ulici, a danas smo se okupili kako bismo otkrili ploču drugome velikome dubrovačkome i hrvatskome slikaru Đuru Pulitiki.

Đuro Pulitika rođen je 1922. na Bosanki. Za slikarstvo se počinje ozbiljnije zanimati kao 17-godišnji mladić na poticaj Koste Strajnića. Počeo je studirati na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, ali je napušta i vraća se u Dubrovnik. Njegova se umjetnost često promatra u kontekstu s Antunom Maslom i Ivom Dulčićem, također dubrovačkim slikarima, s kojima ga je vezivalo i dugogodišnje prijateljstvo.

Đuro Pulitika, koji je postao gotovo zaštitni znak Dubrovnika, sudjelovao je na više od 250 izložbi u zemlji i inozemstvu; samostalno je izlagao više od 40 puta. Bio je član HDLU-a, londonskog FPS-a (Slobodni slikari i kipari), rimske Akademije Leonardo da Vinci, pariške Međunarodne akademije Lutecija. Među više desetaka nagrada dovoljno je spomenuti Povelju grada Dubrovnika (1982), nagradu Slobodne Dalmacije (1983), Vladimir Nazor (1983), kao i nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo (1993). Iako je Pulitika dobio sve najvažnije nagrade, izlagao je na brojnim izložbama, a djela su mu u vlasništvu domaćih i inozemnih galerija, šira ga javnost izvan Dubrovnika nedovoljno poznaje. Razlog je tome sigurno bila  njegova samozatajnost, skromnost i nesklonost istupanju u javnosti.

I na koncu bit ću i malo emotivan i reći da sam uzbuđen i počašćen što je baš meni, kao Pročelniku Zmajskoga stola Dubrovnik, pripala čast otkriti ovu spomen ploču velikome umjetniku, ali i velikome prijatelju s kojim sam proveo mnoge nezaboravne večeri baš u ovom kultnom prostoru, slušajući njegove uvijek zanimljive priče o životu, Gradu, umjetnosti i posebno dogodovštine iz njegova druženja s Dulčićem i Maslom. Vjerujem da će i ova ploča, a posebno prostor njegova atelijera, koji s već postojećom galerijom Dulčić, Masle, Pulitika čini jednu cjelinu doprinijeti trajnom sjećanju na ovoga velikoga umjetnika i čovjeka”.

U Dubrovniku, srpanj 2014.
Pročelnik Zmajskoga stola Nikola Obuljen, Zmaj Lapadski II.