3. lipnja 2019. godine u časopisu Svjetlo Matice hrvatske, ogranak Karlovac, br 1-2/2019, na stranicama od 142 do 155 objavljen je tekst autorice, Mirice Rapić, Zmajice Mrežničke o prof. Marku pl. Mikšiću, prvom članu Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja” iz Karlovca, Zmaju Lukovečkom I. Recezent teksta bio je Anton Bosio, Zmaj Vukovarski III.
Marko Mikšić rođen je na Turnju 1947 godine od siromašnih roditelja, te je protiv njihove volje nakon osnovne škole, upisao 1863. Kraljevsku veliku realku na Rakovcu, u Karlovcu. Bio je dobar učenik te se uzdržavao instrukcijama. Dobivši krajišku stipendiju, po direktivi upisao je tehnički fakultet u Beču te 1873. postao profesor matematike i nacrtne geometrije. Gotovo cijeli svoj radni vijek proveo kao profesor u karlovačkoj realci a kasnije u Velikoj kraljevskoj realnoj gimnaziji u Rakovcu, sve do umirovljenja 1905. Život ga nije štedio, imao je osmero djece, prva supruga mu je umrla mlada sa 34 g. od tuberkuloze i ostavila ga sa 7-ero malodobne djece, a s drugom suprugom Josipom, sestrom botaničara Ljudevita Rossia imao još jednu kćer. Zbog čestih bolesti u obitelji, pobolijevanja i smrti supruge i jedne malodobne kćeri, bio je prisiljen dizati kredite da bi prehranio svoju obitelj. Ni sam nije bio prevelikog zdravlja.
Njegova velika marljivost, stručnost, moć zapažanja, svestranost, zainteresiranost za sva životna zbivanja, želja za podukom a vjerojatno i neimaština, naveli su ga na pisanje. Pisao je vrlo edukativne članke u različitim pedagoškim, obrtnim, zabavnim, ekološkim, tehničkim časopisima i novinama. Pisao je o klimatskim zbivanja u Karlovcu i okolini, o potresu u Karlovcu, požaru, padu meteora, astronomiji, slikarstvu, obrtničkim problemima, ali i o ljekovitim karlovačkim rijekama, ekologiji i zdravlju. U stvari bio je kroničar karlovačkih zbivanja u svoje doba. Kroz njegove članke, tekstove i knjige može se uočiti intelektualna širina tog čovjeka. Spajao je matematiku i geometriju s tehnikom, umjetnošću, crtanjem, filmom i prirodnim pojavama.
Rukom na ploči prenašao je svoje znanje iz matematike i geometrije precizno i na slikovit način, onako kako to danas bez imalo muke automatski čini svaki računar u tren. Odgojio i naučio je generacije i generacije svojih učenika u toj vrlo kvalitetnoj školi. Zavrijedio je da se u vrijeme 250 g. postojanja Karlovačke gimnazije uz druge vrijedne profesore podsjetimo i na njega. Prema Katalogu hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, napisao je 261 članak i 5 knjiga. Najpoznatije su njegove Logaritmičke tablice-matematične, fizikalne, zemljopisne i astronomske.
Zbog svojih zasluga u javnom, kulturnom, prosvjetnom, humanitarnom djelovanju, kao istinski rodoljub, a vrlo skroman čovjek 30.1.1907 godine ili 499. zmajske, postao je član Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, pod zmajskim imenom Zmaj Lukovečki, te je upisan u Zmajsku maticu pod rednim brojem 58, kao redoviti član, prvi iz karlovačkog područja.
Bio je vrlo marljiv i pedantan, te je neko vrijeme obnašao dužnost zamjenika blagajnika Družbe. Sudjelovao je u brojnim Družbinim akcijama. Pomagao i volontirajući u Pučkoj knjižnici, podijelio je svoje knjige knjižnici škole na Turnju i Petrinji za siromašne učenike, a darovao je Gradskoj biblioteci u Zagrebu 127 svojih knjiga. Sa E. Laszowskim ga veže posebno prijateljstvo, te su njih dvojica 8.6.1909. sačinili prvu molbu knezu von Thurn und Taxis, o donaciji Starog grada Ozlja Družbi. Budući da mu korijeni vuku iz Donjeg Lukavca u Turopolju gdje je obitelj Mikšić od kralja Ferdinanda stekla plemićki naslov još u 16. stoljeću, prof. Marko Mikšić je dokazao da je on potomak te loze te je dobio plemićki naslov za sebe i sve svoje potomke, kao Marko plemeniti Mikšić de Also Lukovec te je prema njemu izabrao i svoje zmajsko ime, Zmaj Lukovečki. Zalagao se za uvođenje globarine onima koji ne bi dolazili na zmajska sijela, a isto tako da se u okviru Družbe osnuje zbor ili kvartet koji bi pratio svečana zbivanja u Družbi, a također i za posljednji ispraćaj umrlim članovima Družbe. U travnju 1912. na sijelu na kojem zbog bolesti nije prisustvovao, predložen ja u počasno članstvo “Zlatni Aeropag” što je i prihvaćeno. Na žalost zbog bolesti koja je polako napredovala, povukao se na liječenje u Novi Vinodolski gdje je 9.6.1912. preminuo i pokopan na tamošnjem groblju.
U Ozaljskoj zbirci grbova pohranjen je i zmajski grb Marka Mikšića pod brojem Inv. 2020/108, kao grb Zmaja Donjolukavečkog. U zmajskom grbu ima preslikan štit sa obiteljskog grba, lav koji se propinje na stražnje noge, sa sabljom u desnoj prednjoj šapi, u stavu napada ili obrane.
Družba “Braća Hrvatskoga Zmjaja” je supruzi svog pokojnog člana, Josipi pl. Mikšić poslala “zažalnicu” s dirljivim tekstom zbog smrti kako se u njoj navodi: “čelik muža, brižnog supruga i oca, vjernog prijatelja i jednog od najboljih i najodanijih članova Družbe”.