Dana 6. prosinca 2019. godine Antonio Bosio, Zmaj Vukovarski III. u Državnom arhivu u Karlovcu, predstavio je 7. i 8. svezak Izvora za povijest grada Karlovca Oporuke 1730.-1771. i Oporuke 1771.-1781. Zmaj Vukovarski III. je autor, priređivač, a Državni arhiv u Karlovcu kao nakladnik, ovim izdanjima nastavlja niz izdanja Izvora za povijest grada Karlovca.
Oporuke karlovačkih građana iz 18. stoljeća svjedočanstvo su vremena u kojem je karlovačko građanstvo bilo u materijalnom usponu i sve više tražilo povećanje svojih prava, što je rezultiralo izdavanjem povelje slobodnoga kraljevskog grada, koju je Karlovcu podijelio car i kralj Josip II.
Oporuke su dokumenti koji su nastali prilikom bolesti ili u posljednjim godinama života karlovačkih građana, a sastavljale su se pred gradskim vlastima. One čine jednu podseriju u arhivu u seriji Uspavani spisi. Spisi su dobro očuvani, a neki su restaurirani. Objavljene su sedamdeset i dvije oporuke. Četrdeset osam ih je pisano na hrvatskom jeziku (karlovačkoj kajkavštini), a dvadeset i četiri na njemačkom jeziku. Neki su pisani djelom na hrvatskom, dijelom na njemačkom i dijelom na latinskom jeziku. Bez obzira na jezik pisanja sve oporuke slijedile su uobičajeni obrazac za tu vrstu pravnih spisa. Na početku svake oporuke bilo je ime i prezime oporučitelja, za žene se navodilo djevojačko prezime, često ime oca ili prezime prethodnog (pokojnog )supruga. Zatim su se navodili vjerovnici i dužnici, a tek onda se navodila raspodjela vlastite imovine nakon smrti oporučitelja.
Oporuke sadrže u sebi religioznu i ekonomsku komponentu. Religiozna komponenta tiče se spokoja duše i tijela, govori o misama zadušnicama za kojom oporučitelji teže, a ekonomska o vlasništva i nasljeđivanju, a vodila je računa čak i o mogućim ishodima budućeg života nasljednika. Pitanje nasljeđivanja imovine rješava se uglavnom njenom raspodjelom među članovima obitelji, djecom iz prethodnih i aktualnih brakova, rodbinom. S druge strane, oporučno ostavljene misne zaklade i pobožni legati ispunjeni su religioznim i pobožnim motivima. Na kraju su se potpisali oporučitelj ili svjedoci svojim potpisom ili znakom križa ako su bili nepismeni, te pisar koji je obično bio vojnik ili koja uglednija osoba iz javnog života.
Iz oporuka možemo iščitati svakodnevni život, jezik, zanimanje, spol, demografske promjene u gradovima, mentalitet, pobožnost, hodočašća, povijest obitelji i običajno pravo kraja u kojem su nastale.