U organizaciji Zmajskog stola Dubrovnik i uz moderiranje pročelnice stola Varine Jurice Turk, Zmajice od Zagrude, 24. svibnja 2018., dr. sc. Mario Jareb, Zmaj Jurjevgradski od Tribunja, održao je predavanje pod naslovom “Blaženi Alojzije Stepinac između činjenica i insinuacija”.
Predavanje je održano pred zmajskom braćom i velikim brojem gostiju među kojima je bio i biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, a u glazbenom dijelu tribine nastupili su Slobodan Begić, Zmaj od Svetog Spasa, na violini i Tomislav Žerovnik na gitari.
Predavač Mario Jareb naglasak je stavio na djelovanje komunističke promidžbe, Agitacije i propagande (Agitprop), koja je u doba priprema u jesen 1946. za montirani politički proces tadašnjem zagrebačkom nadbiskupu Alojziju pripremila obilan “dokumentarni” materijal koji je u javnosti trebao stvoriti dojam o nadbiskupovoj krivnji. Naglasak je stavljen na njegovoj navodnoj potpori ustašama i ustaškim zločinima, a tvorci materijala i istaknuti dužnosnici Agitpropa Joža Horvat i Zdenko Štambuk su kao majstori svojega posla stvorili vrsni promidžbeni proizvod koji je počivao na iskrivljivanju činjenica, poluistinama, insinuacijama i krivotvorinama. Naposljetku je njihov rad objavljen kao zbirka “dokumenata” pod naslovom Dokumenti o protunarodnom radu i zločinima jednog dijela katoličkog klera. Danas je ipak puno poznatija knjiga beogradskog sveučilišnog profesora i povjesničara po struci Viktora Novaka Magnum crimen: pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, koja je prvobitno objavljena u Zagrebu 1948. godine. Iako je Novak taj svoj protukatolički pamflet počeo pisati još tijekom rata u Nedićevu Beogradu, on ipak nije bio spreman za uporabu u doba montiranog političkog procesa nadbiskupu Stepincu u jesen 1946., te je po svoj prilici zbog toga Agitprop dobio zadaću stvaranja “dokumenata”. Novak je kasnije preuzeo mnoge “dokumente” iz Horvatove i Štambukove zbirke te ih je uvrstio u svoj veliki zločin.
Iako je u obje knjige, i u onoj iz 1946. i u Novakovoj iz 1948., isticano da se temelje na dokumentima, ipak i dalje stoji činjenica da se obje temelje na insinuacijama i krivotvorinama. To je ujedno i posredni pokazatelj da komunističke vlasti nisu raspolagale s vjerodostojnim izvorima i činjenicama koje bi nadbiskupa činile stvarno krivim za ono za što je bio optuživan. Za pretpostaviti je da bi postojanje takvih dokaza komunističke vlasti iskoristile, a ne bi pribjegle stvaranju krivotvorina, jer su naime imale na raspolaganju svo arhivsko gradivo Nezavisne Države Hrvatske i mogle su ga koristiti bez ikakvih zapreka.
O nepostojanju dokaza govore i kasnije izjave nekadašnjih komunističkih dužnosnika, Josipa Hrnčevića i Jakova Blaževića. O tome da takvo što ne postoji posredno govori i ponašanje onih u Srbiji i nekih pojedinaca u Hrvatskoj koji i dalje ustraju u optužbama poput onih iz 1946. godine. Pritom ne iznose ništa novo nego ponavljaju ono što je napisano 1946. i 1948. godine. Nije neobično što takvi s vremena na vrijeme ponovno tiskaju Dokumente i Magnum crimen, iako je Republika Srbija u posjedu glavnine arhivskoga gradiva Nezavisne Države Hrvatske i to gradivo jedino može pružiti dodatne podatke o Stepinčevu djelovanju tijekom rata. Ustrajavanje na poslijeratnim “dokumentima” posredno pokazuje da ono ne sadrži ništa što bi moglo kompromitirati blaženoga kardinala.
Može se reći da je jedina novost u odnosu na “dokumente” činjenica kako je otkriveno da su njihovi tvorci u nedostatku dokaza koristili pamflet pod naslovom Krvava crkva, koji je tijekom rata napisao nekadašnji hrvatski književnik i tadašnji bliski suradnik Draže MIhailovića, Đuro Vilović. Taj bivši katolički svećenik, katolički apostat, je još i prije dolaska u Dražin stožer početkom 1943., u tada anektiranom Splitu, kao bliski suradnik i član tamošnjega četničkoga središta prikupljao i objavljivao materijale kojima je teretio Katoličku Crkvu. Vilović se je po slomu četničkoga pokreta u jesen 1945. predao jugoslavenskim vlastima, u čije je ruke tada očito pao i spis Krvava crkva. Znatne dijelove toga pamfleta preuzeli su Horvat i Štambuk, a kasnije preko njihove zbirke ili izravno i Viktor Novak. Za zaključiti je daje za dobar dio krivotvorina u tim djelima zaslužna četnička mašta inače talentiranoga pisca Đure Vilovića.
Pročelnica Zmajskog stola Dubrovnik
Varina Jurica Turk, Zmajica od Zagrude